Registar je rezultat prikupljanja podataka od 1996. do 2002. godine anketom MDC-a (1997/98, 2001.), podacima iz Očevidnika Ministarstva kulture RH, očevidom Ž. Laszla na terenu kao i podacima iz dostupne literature. Registar obuhvaća 136 muzeja i zbirki u vlasništvu vjerskih zajednica

Knjiga je tematski podijeljena u 6 cjelina, koje sadrže 27 eseja različitih stručnjaka, u kojima se istražuje i objašnjava kako se muzeji u svojem djelovanju odnose prema religiji i religijskim predmetima. Ovaj odnos uključuje i dublja pitanja poput kulturne aproprijacije, međunarodnih pravnih problema, restitucije muzejskih predmeta, sekularizacije i ekonomske reforme. Prvi dio knjige (Museum Buildings) istražuje kako arhitektura muzeja omogućava posjetiteljima religijsko iskustvo, a Gretchen Buggeln nudi 4 načina na koja se ovo ostvaruje. U asocijativnom načinu, arhitektura muzeja ili dizajn izložbe koji oponaša sveto mjesto upotrebom osvjetljenja, zvuka, i postavom predmeta, u posjetiteljima pobuđuje religijske osjećaje. Magistralni se način odnosi na muzejsku arhitekturu koja svojim dizajnom i estetikom zamjenjuje religijsko, a najčešći je kod muzeja umjetnosti koji se vode larpurlatističkim načelima. Sljedeći je način Buggeln označila kao terapeutski, a pod njim podrazumijeva individualno religijsko iskustvo kroz umjetnost ili prirodu, koje nije čvrsto povezano s tradicionalnim religijskim doktrinama. Iskupljujući način označava iskustvo u memorijalnim i povijesnim muzejima koji se bave teškom baštinom, a ujedno pružaju i religijski aspekt upotrebom vjerskih simbola, rituala i narativa. Slijedi cjelina Objects, Museums, Religions posvećena muzejskim predmetima i načinima na koje predmeti religijske važnosti pronalaze značenje u muzejima i „pričaju svoju priču“. Postavlja se pitanje gube li religijski predmeti svoje značenje kada ih se izuzme iz upotrebe i pretvori u izloške. Naglašava se i kako su predmeti koje se danas smatra svjetovnim i koji su na taj način prikazani u muzejima, u prošlosti često imali religijsko značenje. Treći se dio (Response to Objects, Museums and Religion) bavi osobnim doživljajem religije, povijestima i iskustvima s kojima posjetitelji dolaze u muzeje, i utjecajem tih čimbenika na njihovu interakciju s muzejskim predmetima. Steph Berns uvodi pojam devotional baggage kojim opisuje predmete religijskog značenja koje posjetitelji donose u muzeje, koriste se njima u prostoru muzeja (npr. molitvenik, krunica), ili svjetovne predmete koji su u interakciji s religijskim dobili novu dimenziju (npr. narukvica koju je posjetiteljica imala kada je dotaknula izložene kosti sv. Tereze). U četvrtom dijelu (Museum Collecting and Research) ukazuje se na važnost prikupljanja podataka u muzejima, a autori iz SAD-a, Kanade, Australije, Rusije i Njemačke na primjerima tamošnjih religijskih muzeja prikazuju prakse prikupljanja podataka. U cjelini Museum Interpretation of Religion and Religious Objects muzejski stručnjaci objašnjavaju s kakvim se izazovima i prilikama susreću pri prezentiranju religijskih predmeta i njihovoj interpretaciji. Tom Freudenheim iznosi zanimljivo opažanje iz svojeg dugogodišnjeg iskustva rada u muzejima umjetnosti – muzeji izbjegavaju prikazati religijski kontekst i sadržaj svojih predmeta jer smatraju da posjetitelji već barataju tim informacijama, što smatra pogreškom jer onemogućava posjetiteljima da u cijelosti shvate umjetničko djelo. Završni dio knjige (Presenting Religion in a Variety of Museums) zaključuje priču o religiji i muzejima prikazom različitih religijskih muzeja čime se ilustrira raznovrsnost i bogatstvo područja. (Andrea Saik) Preuzeto sa: https://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-27-12-2023/#knjiga

U sjevernom i zapadnom krilu samostana sv. Marije u Zadru, pod okriljem časnih sestara benediktinki, uređena je 1976. godine i za javnost otvorena muzejska zbirka Stalna izložba crkvene umjetnosti. Muzej je poznatiji pod nazivom “Zlato i srebro Zadra”, prema nadahnutom tekstu Miroslava Krleže u katalogu izložbe održane 1951. godine, kojom je i iniciran njegov osnutak. Akademik Ivo Petricioli autor je reprezentativne monografije u kojoj opisuje osnutak i povijest toga muzeja zadarske sakralne umjetnosti, smještaj Zbirke u samostanskoj zgradi, njezin sadržaj i najpoznatije umjetnine. Veći dio monografije obuhvaćaju ilustracije i reprodukcije izloženih umjetnina, a katalog Zbirke donosi ilustrirani popis kataloških jedinica unutar dvije kronološke tematske cjeline (Srednji vijek, XI.-XV. st.; Renesansa i barok, XVI.-XVIII. st.). Njima su obuhvaćeni predmeti zlatarstva i tekstila, slikarstva, kiparstva i drvorezbarstva. Suradnica u izradi monografije je povjesničarka umjetnosti Lukrecija Pavičić-Domijan.