HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

MDC – novi sustav OREG otvoren hrvatskim muzejima

Nakon dvogodišnjeg razvoja novog sustava OREG – online Registra muzeja i galerija u Republici Hrvatskoj koji vodi Muzejski dokumentacijski centar, mrežna aplikacija otvorena je svojim korisnicima – muzejima.

Registar muzeja, galerija i zbirki u RH (OREG), središnja je baza podataka o hrvatskim muzejima, na temelju koje se izrađuju MDC-ove godišnje statističke analize i tematska istraživanja za potrebe muzejske zajednice, sustava muzeja, matične djelatnosti, podloge za strateške dokumente Ministarstva kulture i medija RH. Osim navedenog, podaci se koriste za istraživanja akademske zajednice i samostalnih istraživača, za upite ostalih ministarstava, gradskih ureda, kao i za potrebe međunarodne muzejske zajednice, ankete i analize UNESCO-a, NEMO-a, a ponajviše u okviru Europske grupe za muzejsku statistiku – EGMUS. U OREG-u se od stupanja na snagu Zakona o muzejima (NN 61/18, NN 98/19, NN 114/22, NN 36/24) prikupljaju i obrađuju podaci registriranih muzeja, onih koji su upisani u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj. Sredstva za realizaciju projekta razvoja sustava baza i aplikacija OREG osiguralo je Ministarstvo kulture i medija RH.

Podaci o muzejima i njihova klasifikacija utkani su već u početke rada Muzejskog dokumentacijskog centra osnovanog 1955. godine. Prva lokalna elektronička baza za Registar muzejsko-galerijskih ustanova (kako se OREG tada zvao) postoji od 1992. godine, što znači da podatke o hrvatskim muzejima prikupljamo i obrađujemo u digitalnom obliku već više od tri desetljeća, a svaka nova inačica baze donosi unapređenja kako u tehnološkom i sigurnosnom dijelu, tako i uvedenim novim kategorijama kojima pokušava odgovoriti na suvremene zahtjeve za podacima. Jedna od najvećih novosti novog sustava je njegova vremenska dimenzija, što znači da 'pamti' i prethodne verzije podataka koje će biti pretražive, što dosad nije bilo moguće.

Online korisničkom aplikacijom OREG omogućujemo djelatnicima muzeja, galerija i zbirki u Hrvatskoj da samostalno unose i mijenjaju sadržaj vezan uz njihovu ustanovu i djelatnost koju obavljaju. Na taj način olakšan je prijenos podataka zbog direktnog pristupa bazi iz vlastite ustanove, a muzeji imaju kontrolu nad podacima i mogućnost izvoza podataka za vlastite potrebe. Sve izmjene prolaze urednički pregled prije odobrenja.

Zbog potrebe za novim sustavom u skladu sa suvremenim tehnološkim i sigurnosnim zahtjevima, razvijen je novi sustav OREG koji je muzejima dostupan od listopada 2026. godine. Kako bi pristupili podacima o svojoj ustanovi i učinili nužna ažuriranja, muzeji trebaju pristupiti online aplikaciji putem linka i ulogirati se dodijeljenim korisničkim imenom i zaporkom (lozinkom). Nakon prvog pristupa preporučljivo je izmijeniti lozinku te pohraniti podatke za budući pristup.

Iako je novi sustav napravljen da bude korisnički orijentiran i intuitivan, muzeji se pri korištenju OREG-om mogu poslužiti Priručnikom za rad sa sustavom OREG.

Pristup aplikaciji OREG

Za sva pitanja možete se obratiti e-mailom na trihtar@mdc.hr ili telefonom na 01/4817-049.

(Tea Rihtar Jurić)


 

Fotografirao: HINA / Adrian Dennis / AFP

The Bayeux Tapestry – najprodavanija izložba Britanskog muzeja

U Britanskome muzeju u Londonu početkom rujna otvorena je izložba The Bayeux Tapestry na kojoj je izloženo jedno od najvrednijih umjetničkih djela europske povijesti – Tapiserija iz Bayeuxa nastala krajem 11. stoljeća u Engleskoj, koja prikazuje normansko osvajanje Engleske 1066. godine i slavnu Bitku kod Hastingsa.

Tapiserija duga impresivnih 68 metara smatrana je jednim od najvažnijih i najpoznatijih remek-djela romaničke umjetnosti. Na 9 lanenih panela prikazano je 58 scena sa stotinama muškaraca i žena, konja, brodova i pasa, a ovo je prvi put u njezinoj povijesti da je javno izložena na britanskom tlu. Iako se naziva tapiserijom, radi se o izvezenoj tkanini napravljenoj vunenim koncem u boji na izbijeljenom lanenom platnu. Prizori normanskog osvajanja Engleske nižu se vodoravno, s lijeva na desno, a praćeni su širokim rubnim trakama s prikazom životinja i simboličnih radnji, kao i latinskim tekstom koji kontekstualizira pojedine događaje i likove. Povjesničari pretpostavljaju da je izradu naručio biskup Odo iz Bayeuxa, polubrat Villima I. Osvajača, a da su tapiseriju izvezle žene u Engleskoj, vjerojatno redovnice, prije nego što je prenesena preko La Manchea. Posljednjih tisuću godina čuvala se u Bayeuxu na sjeverozapadu Francuske, osim tijekom dvaju kraćih razdoblja kada je bila izložena u pariškom Louvreu.

 

Fotografirao: HINA / Adrian Dennis / AFP

Posudba tapiserije nije prošla bez kontroverzi. Naime, brojni francuski konzervatori i stručnjaci za očuvanje kulturne baštine protivili su se njezinu transportu, upozoravajući da bi putovanje moglo izazvati trajna oštećenja na starom osjetljivom platnu, tako da su kompleksom transportu prethodili višegodišnji pregovori, zahtjevno logističko planiranje i višestruke studije, a kako bi se zajamčila sigurnost srednjovjekovne umjetnine pojedinosti njezinog prijevoza do Londona držani su do posljednjeg trenutka u tajnosti. O njezinoj povijesnoj, kulturnoj i financijskoj vrijednosti možda najbolje govori podatak da ju je Britanska vlada osigurala na 800 milijuna funti, što je primjerice duplo veći iznos od najskuplje umjetnine ikad prodane na aukciji – slike Salvator Mundi Leonarda da Vincija, kao i da su predstavljanju ove vrijedne umjetnine na britanskom tlu prethodila čak dva probna transporta koja su koristila vjernu kopiju originala s ciljem mjerenja vibracija, provjeravanje rute i usavršavanja sanduka za prijenos. Također, otvorenju su prethodili tjedni detaljnih pregleda i konzervatorskih analiza kojima su stručnjaci provjeravali stanje tkanine, stabilnost boja i eventualne tragove naprezanja, a jedan od uvjeta posudbe bio je da se vez prikaže položen, zbog čega je napravljena posebna galerijska konstrukcija koja posjetiteljima omogućava da u cjelini sagledaju predmet koji povezuje dvije stare europske nacije i svjedoči o događajima koji nisu bili samo vojni pothvat, već su iz temelja preoblikovali britansko društvo utkavši normanski jezik i strast prema umjetnosti i kulturi u samu strukturu novog kraljevstva.

Koliko je izložba izazvala uzbuđenja među otočkom javnosti najbolje pokazuje podatak da je već prvog dana prodaje kupljeno 100.000 ulaznica za prva četiri mjeseca izložbe, čime je Tapiserija iz Bayeuxa postala najprodavanija izložba u povijesti muzeja, a mnogi Britanci već stoje u redu za novi krug prodaje ulaznica koji kreće 21. listopada.

Izložba u Britanskom muzeju bit će otvorena do 11. srpnja 2027., nakon čega će se umjetnina vratiti u Francusku.

(I.G.)


 

Izvor: Muzej grada Šibenika

Naših prvih sto – izložba u povodu stogodišnjice šibenskog muzeja

Stoljeće kontinuiranog djelovanja Muzeja grada Šibenika svečano je obilježeno otvaranjem izložbe i predstavljanjem popratne fotomonografije Naših prvih sto. Ova fotografska kronika o čuvaru bogate baštine šibenskog kraja ne slavi samo zgrade i zbirke već ljude koji su utkali svoje živote, znanje i osobnost u temelje ove ustanove.

Cijeli je koncept osmislila i uobličila muzejska savjetnica Marijana Klisović, koja je provela mjesece istražujući desetke tisuća dokumenata i fotografija kako bi kroz stotinu najdojmljivijih prizora sažela čitavo jedno stoljeće. Autorica ističe kako je kao povjesničarka nastojala dosljedno pratiti kronologiju razvoja ustanove. Ipak, pripremajući projekt, bila je svjesna koliko je izazovno zadržati profesionalni odmak prema mjestu koje s vremenom prestaje biti samo posao i postaje neodvojiv dio čovjekova života – što je za nju Muzej grada Šibenika odavno postao.

Stoljetni put: Od skromne crkvice do Kneževe palače

Izložba i monografija vjerno prate povijesni hod institucije kroz proteklo stoljeće: od vizionarskih i skromnih početaka don Krste Stošića, koji je čvrsto vjerovao u potrebu osnutka muzeja, preko Frane Dujmovića, koji je instituciju podizao iz pepela nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do dugogodišnjeg ravnatelja Slave Grubišića, koji joj je udahnuo modernu snagu. Ova se velika stogodišnjica znakovito poklopila i sa stotom obljetnicom Grubišićeva rođenja, u čiju je čast u okviru jubileja organiziran i znanstveni skup. U sklopu izložbe, autorica Klisović je za posjetitelje rekonstruirala i sobu ovog najdugovječnijeg ravnatelja.

 

Izvor: Muzej grada Šibenika

Projekt Naših prvih sto svojevrstan je vodič kroz bogatu muzejsku prošlost koja se pred publikom razotkriva kroz brojne zanimljive crtice. Posjetitelji tako saznaju kako je Muzej osnovan 20. prosinca 1925. godine prigodom proslave 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, te kako je njegov prvi dom bila skromna crkvica Svih svetih smještena iznad Gradske vijećnice. Važna prekretnica bila je rekonstrukcija Kneževe palače – arhitekt Ante Vulin za taj je projekt dobio nagradu Vladimir Nazor, a potom i nagradu Zagrebačkog salona. Sredstva za obnovu osigurana su i samodoprinosom samih građana Šibenika, koji su tako izravno izgradili dom svojoj baštini. Bogata muzejska prošlost krije još mnogo ovakvih zanimljivih crtica, a jedna od njih je i priča o tradiciji koja traje desetljećima. Izložba More ljudi obala, pokrenuta 1975. godine, prerasla je u prepoznatljivu i dugovječnu muzejsku manifestaciju koja se uspješno održava i danas.

Samo svečano otvorenje privuklo je brojne Šibenčane, potvrđujući koliko je Muzej važan dio identiteta samoga grada.

Život iza Gradskih vrata 3 i pogled u novo stoljeće

Ono što Naših prvih sto čini posebnim jest činjenica da izabrani kadrovi ne prikazuju samo svečane trenutke i uglađena otvorenja, već progovaraju o prašnjavim arheološkim terenima, dugotrajnim restauratorskim procesima te svakodnevnom trudu koji se desetljećima odvija iza kulisa izložbenih dvorana. Time su svakodnevni radni trenuci i nepoznata lica koja su gradila instituciju dobili jednaku povijesnu težinu kao i velika otkrića.

Kako je na otvorenju naglasio ravnatelj Toni Brajković, ova je publikacija mnogo više od povijesnog pregleda – ona je istinski pogled u prošlost, ali i neprocjenjiv zalog za novo vrijeme koji zaslužuje mjesto na polici svakog kućanstva.

Na samom kraju otvorenja, bivši i sadašnji muzejski djelatnici okupili su se za zajedničku fotografiju. Tom je snimkom službeno zaključeno prvo stoljeće, ali je istovremeno stvorena i prva fotografija za novu fotomonografiju – onu koja će se ispisivati u idućih sto godina.

Izložba se može razgledati do konca listopada, a monografija kupiti u suvenirnici Muzeja.

(Muzej grada Šibenika)


 

Fotografirao: Boris Pretnar / Forum slavenskih kultura

Bled – održani Festival i dodjela nagrada Heritage in Motion

Na Bledu je od 28. do 29. rujna po prvi put održan Festival Heritage in Motion uz tradicionalnu dodjelu istoimenih nagrada. Festival su organizirali Forum slavenskih kultura, Europska muzejska akademija i Institut za kulturu Bled, u suradnji s Museums in Short. Tijekom dvodnevnog događanja održane su prezentacije, projekcije filmova te stručne rasprave koje su okupile jedanaestero finalista, stručnjakinje i stručnjake za kulturnu baštinu, filmske autorice i autore te međunarodni žiri. Nagrada je utemeljena 2012. godine i slavi izvrsnost digitalnih, multimedijskih i audiovizualnih projekata koji interpretiraju, čuvaju ili promoviraju kulturnu i prirodnu baštinu.

Glavnim dobitnikom nagrade Heritage in Motion za 2026. proglašen je projekt Water & Land. Intangible Heritage as a Driver for a Climate-Resilient Future Centra za agrarnu povijest (CAG) iz Belgije. Projekt obuhvaća istoimeni dokumentarni film te istražuje kako prakse nematerijalne baštine potiču prilagodbu na klimatske promjene, zaštitu bioraznolikosti te stvaranje održive budućnosti, a dobitnik je i pojedinačne nagrade u kategoriji Audiovizualna baština.

Nagradu u kategoriji Nova digitalna iskustva osvojio je projekt AGLAIA – ARIADNE Glossary in Italian Sign Language and International Sign for Archaeology pod vodstvom istraživačke mreže ARIADNE, razvijen u suradnji s organizacijom PRISMA Cultura u okviru EU projekta ATRIUM. Riječ je o arheološkom pojmovniku na talijanskom znakovnom jeziku (LIS) i međunarodnom znakovnom sustavu (IS) razvijenom u cilju osiguravanja ravnopravnijeg pristupa kulturnoj baštini. Pojmovnik obuhvaća 50 ključnih arheoloških pojmova dostupnih putem Youtube videa snimljenih na znakovnim jezicima.

 

Fotografirao: Boris Pretnar / Forum slavenskih kultura

U kategoriji Virtualna, proširena i produžena stvarnost (VR, AR i XR) nagrađena je podružnica poljskog Muzeja Józef Piłsudski: BIBUŁA – Tajna tiskara Józefa i Marije Piłsudski iz Łódźa, za projekt Fighting with Words. In a Clandestine Printing Shop. Njihov je muzejski tim, u suradnji s Nostromo Studiom, povezao povijesna istraživanja, muzeološku interpretaciju, pripovijedanje, animaciju, zvuk i tehnologiju proširene stvarnosti (AR) kako bi omogućio nove načine doživljavanja povijesti tajne tiskare Poljske socijalističke stranke.

Dobitnikom međunarodne nagrade Museums in Short proglašen je kratkometražni dokumentarni film That’s what the canoe gives you nastao u okviru Vijeća Québeca za nematerijalnu kulturnu baštinu. Film prati pripadnika autohtonog naroda Anishinaabe, majstora tradicionalne izrade kanua od brezine kore, koji svoje znanje, vještine i kulturnu memoriju prenosi na šestero učenika.

Među finalistima nagrada Heritage in Motion i Museums in Short izdvajaju se i tri hrvatska projekta koji će biti predstavljeni na MDC-ovoj festivalskoj manifestaciji MUVI | MUVI LAB, 07. i 08. prosinca u Zagrebu. Na MUVI-ju će tako biti prikazani kratki dokumentarni film Muzeja antičkog stakla u Zadru LUX IN VITRO: Staklene svjetiljke kroz vrijeme i kratki film Cvjetovi zla Dvora Trakošćan, dok se na MUVI LAB-u očekuje prezentacija asistivne instalacije Djed i unuk koju je udruga Radiona izradila za Tiflološki muzej.

(Iva Brižan)


 

Fotografirala: HINA / Anamarija Grbin

Etnografski muzej u Zagrebu – predstavljen katalog izložbe o Josi Bužanu

U Etnografskome muzeju u Zagrebu 29. rujna 2026. predstavljen je katalog Joso Bužan: iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja u Zagrebu, objavljen uz istoimenu izložbu koja je u Etnografskome muzeju otvorena 4. rujna 2026. godine. Nakladnik kataloga je Etnografski muzej u Zagrebu, a autorice idejne koncepcije izložbe i tekstova su dr. sc. Zvjezdana Antoš i dr. sc. Ivana Rončević Elezović.

Izložba i katalog donose izbor djela iz fundusa Etnografskog muzeja i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te otvaraju prostor za novo sagledavanje opusa Jose Bužana (1873. – 1936.), autora koji je, unatoč intenzivnom umjetničkom djelovanju, do danas ostao nedovoljno istražen i valoriziran. Njegov interes za život, običaje i tradicijsku kulturu hrvatskoga sela predstavlja jedno od važnih polazišta za razumijevanje njegova stvaralaštva, ali i odnosa likovne umjetnosti i etnografske baštine.

Na predstavljanju kataloga sudjelovali su dr. sc. Zvjezdana Antoš, ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu i urednica kataloga, dr. sc. Ivana Rončević Elezović, urednica kataloga iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te Ana Zubić, autorica grafičkog oblikovanja.

Branko Franceschi istaknuo je kako katalog i izložba predstavljaju svojevrsnu „nultu točku” od koje bi trebala krenuti daljnja istraživanja i vrednovanja Bužanova rada. Upravo povezivanje građe iz različitih muzejskih i baštinskih institucija omogućuje cjelovitiji pogled na umjetnika koji je bio iznimno aktivan, ali je u povijesti hrvatske umjetnosti ostao nedovoljno zastupljen.

Katalog je opremljen autorskim fotografijama Gorana Vranića kao i fotodokumentacijom iz fondova Etnografskog muzeja u Zagrebu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Arhiva za likovne umjetnosti, Muzeja grada Zagreba, Galerije Muzeja Moslavine Kutina te Zbirke Kovačić-Mihočinec. Na taj način publikacija objedinjuje građu iz više institucija i zbirki te dokumentira rezultate suradnje ostvarene u okviru izložbenog projekta. Za razliku od izložbe, koja je postavljena na hrvatskom i engleskom jeziku, katalog je objavljen na hrvatskom jeziku.

Sam katalog podijeljen je u tri poglavlja. Prvo je poglavlje, uvodni tekst dr. sc. Zvjezdane Antoš, fokusirano na etnografsku i dokumentarnu vrijednost Bužanova opusa - na fotografije koje su mu služile kao predlošci tj. kao „radni materijal“ te na povijesne razglednice i dopisnice s motivima iz narodnog života kojima je autor Bužan.

Stručni tekst dr. sc. Ivane Rončević Elezović, kao drugo poglavlje, bavi se likovnim, stilskim i umjetničkim vrednovanjem njegova rada sa zaključkom da je „riječ o izrazito plodnom autoru koji je danas gotovo potpuno zaboravljen“.

Zadnje, treće poglavlje, kataloški je popis i dokumentacija izloženih djela iz fundusa dviju institucija (Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja u Zagrebu) te sadrži podatke o svakoj slici (tehnika, dimenzije, datacija, inventarni brojevi). Popraćeno je pričama i crticama koje publici objašnjavaju motive i povijest nastanka pojedinih djela čime se omogućuje njihovo sagledavanje iz posve novog kuta.

Uz izložbu i katalog realiziran je i popratni program namijenjen široj publici. Za građane i učenike srednje škole organizirane su radionice kojima se Bužanov opus i teme povezane s tradicijskom kulturom približavaju različitim skupinama posjetitelja.

Izložba Joso Bužan: iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja u Zagrebu može se razgledati u Etnografskom muzeju do 18. listopada 2026. dok katalog ostaje kao važan dokument projekta i polazište za buduća istraživanja i reinterpretacije Bužanova umjetničkog opusa.

(Monika Gregurić)


 

Fotografirao: Dalibor Talajić

Nepripadanje kao pogled – o umjetniku koji je posljednje godine posvetio Rovinju

U povodu obilježavanja Dana Grada Rovinja-Rovigno i blagdana njegove zaštitnice sv. Eufemije, u Muzeju grada Rovinja – Rovigno i Multimedijalnom centru Rovinj otvorena je izložba Bogumil Car – Nepripadanje kao pogled, koja donosi presjek Careva stvaralaštva od gimnazijskih dana do kraja njegova života.

Bogumil Car (Zagreb, 1891. – Rovinj, 1969.) bio je slikar, crtač, ilustrator, karikaturist, grafičar i autor plakata. Likovnu naobrazbu stekao je u Zagrebu, a tijekom života djelovao je i kao nastavnik i profesor crtanja. U njegovu se opusu prepoznaju različiti umjetnički utjecaji i preokupacije – od iskustva Prvoga svjetskog rata, preko secesijskih i art déco obilježja, mitoloških i alegorijskih motiva, do portreta, ilustracija i prikaza svakodnevice. Nakon umirovljenja 1954. godine Car se trajno nastanio u Rovinju, gdje je proveo posljednjih petnaest godina života. Iako se u Rovinj nije uklopio na uobičajen način, grad je postao važan dio njegova kasnog stvaralaštva. U svojim je radovima bilježio njegove ulice i vedute, krajolike, stanovnike, ribare, radnike i svakodnevni život, ali i umjetnike i kulturni život grada. Njegov pogled na Rovinj pritom nije samo dokumentaran – u njemu se isprepliću osobno iskustvo, promatranje sredine i svojevrsna distanca prema vremenu i društvu u kojem je živio. Važan dio njegova opusa čine ilustracije i karikature. Na izložbi su predstavljene karikature iz različitih razdoblja njegova stvaralaštva, od ranijih radova do onih nastalih u Rovinju. U njima Car prikazuje grad, njegove stanovnike i svakodnevne situacije, a osobitu pažnju posvećuje umjetnicima i umjetničkom životu Rovinja. Upravo kroz karikaturu i ilustraciju njegov se odnos prema sredini u kojoj je živio pokazuje na osobit način – duhovito, ironično i često vrlo pronicljivo.

 

Fotografirao: Dalibor Talajić

U prostoru Multimedijalnog centra predstavljeni su radovi s rovinjskom tematikom, čime je naglasak stavljen na posljednje razdoblje Careva stvaralaštva i na grad koji je obilježio njegove posljednje godine. Rovinj je u tim djelima istodobno motiv, prostor svakodnevice i mjesto osobnog umjetničkog iskustva. Izložba je nastojala predstaviti Bogumila Cara u širini njegova opusa, izvan uobičajenog svođenja njegova stvaralaštva prvenstveno na ilustraciju i karikaturu. Time je istodobno otvoren prostor za novo čitanje njegova odnosa prema Rovinju i vremena u kojem je u njemu živio i stvarao.

Izloženi su radovi iz fundusa Muzeja grada Rovinja – Rovigno i Zbirke Kovačić-Mihočinec, a izložba je ostvarena u suradnji s Aukcijskom kućom Kontura i Pučkim otvorenim učilištem Grada Rovinja-Rovigno.

Izložba u prostorima Muzeja grada Rovinja – Rovigno ostaje otvorena do 31. listopada 2026. godine, autorica i kustosica izložbe je Elizabeta Rogović.

(Elizabeta Rogović)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr