Women`secret, Intimissimi, Tezenis, Yamamay, Lisca, Galeb,... svila, saten, biopamuk... ekstravagantno dizajnirani izlozi trgovina, izazovne ljepotice u prozornoj čipki na jumbo plakatima uz gradske prometnice, muški i ženski zadovoljni foto-modeli u pidžamama, spavaćicama, potkušaljama, grudnjacima ili gaćicama smiješe se sa naslovnica na kioscima, vire sa letaka iz poštanskih sandučića ili mazno šeću na TV reklamama... I sve tako javno o pomno skrivenome. Zašto ne i u muzejima?! Kasnih 1980-ih godina progovorilo se o spolnosti i magijskim simbolima plodnosti, pučkoj intimi utkanoj na zidnjacima i prekrivačima da bi se temi donjega rublja kao dijelu narodne, ali i suvremene svakodnevne odjeće muzeji vratili tridesetak godina kasnije zagazivši već jedno desetljeće u 21. stoljeće. Nakon Muzeja grada Šibenika i njihovoga otkrivanja „tajni starih tiramola“ odnosno donjega rublja šibenskih gospođa u prosincu 2011. godine te izložbe Gajba i tić – Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre, otvorene u pulskom Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca, (zbog interesa produžene do 18. travnja 2018.) još se jedan hrvatski muzej odvažio „zaviriti ispod“. Radi se o etnografskoj izložbi i popratnome katalogu Muzeja Moslavine u Kutini Zaviri ispod: donje rublje i higijena (listopad – studeni 2017.) muzejske savjetnice i etnografinje Slavice Moslavac. Autorica je u uvodnom poglavlju kataloga istaknula kako nema pouzdanih ni posve točnih podataka o donjem rublju i higijenskim navikama u moslavačkome, posavskome, banovinskom, bilogorskom i slavonskom kraju do polovice 20. st. jer kazivači „nisu bili razgovorljivi“ na tu temu. No, kao vrsna poznavateljica i dugogodišnja istraživateljica moslavačke etnografske baštine na terenu i u literaturi, uspjela je zorno opisati higijenske navike pranja i kupanja lica i tijela, održavanje čistoće odjeće, izradu, ukrase, vrste i namjenu muškoga i ženskog donjeg rublja kroz povijest. Podsjetila je na niz obreda (poput proljetnoga umivanja – ljubičanja), narodna pjevanja uz pranje rublja (Sjela Mara na kamen studencu, Svoju tajnu otkrila je zdencu!), vjerovanja i praznovjerja (dvije se osobe ne smiju istovremeno brisati o isti ručnik jer će izbiti svađa; za očuvanje dječje sreće čuva se pelena u kojoj je ono nošeno na krštenje), zdravstveno-higijenske poruke sa zidnjaka poput Čista djeca – čisti dom, to je drago srcu mom. Povijest donjega rublja upotpunila je nizom zanimljivosti popout onoga o doprinosu žena tijekom Prvoga svjetskoga rata koje su prestale kupovati korzete kako bi ostalo dovoljno metala za ratne potrebe ili da u isto vrijeme kada se podiže rub suknji i počinje zlatno doba haltera, u ruralnim sredinama žene svoje čarape preko koljena učvršćuju gumenim podvezicama – štrumpatlinima. Uz dokumentarne fotografije muzejskih predmeta koje ilustriraju tekst, katalog izložbe donosi i reprodukcije likovnih radova s motivima donjega rublja te preslike reklama u časopisima. U prilogu kataloga je ilustrirani kataloški popis izložaka, sažetak na engleskome jeziku te literatura s popisom mrežnih izvora. A tu je i prigodna pjesma književnice Božice Brkan o majčinoj spavaćici na moslavačkoj kajkavštini Košula za noć; (...) negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču bližeša z materju neg igda gde me je i nosila da bi nam to platna amfučnoga bilo i materina i moja kej jena koža (...) Uz katalog koji ostaje trajno na rukohvat njegovim čitačima, izložba će se moći ragledati i u Muzeju grada Đurđevca, Muzeju Đakovštine, Muzeju Staro selo Kumrovec te u Lipiku i Novome Sadu u nadolazećoj 2018. godini. (Snježana Radovanlija Mileusnić)