HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Za početnike, ali i one s više iskustva – radionica „Uvod u muzejsko nakladništvo“

U proteklih 15 godina održano je 15 radionica i obrađeno 12 tema iz suvremenoga muzejskog nakladništva u MDC-ovom edukacijskom ciklusu za muzejske djelatnike „Kako objaviti dobru muzejsku knjigu“. Ponavljanjem radionice „Uvod u muzejsko nakladništvo“ u online okruženju (13. travnja 2026.) primarno smo se obratili novim muzealkama i muzealcima kako bismo im pomogli uroniti u područje muzejskoga nakladništva, ali izborom novih predavača i recentnih projekata željeli smo zainteresirati i „veterane“ muzejske knjige koji cijene razmjenu zanimljivih, korisnih i inspirativnih iskustava.

Uvodno izlaganje „Što je to muzejska knjiga“ održala je mr. sc.Snježana Radovanlija Mileusnić, knjižničarska savjetnica iz Knjižnice MDC-a, koja je definirala specifičnosti i ciljeve muzejskoga nakladništva, osnovne vrste muzejskih publikacija koje obuhvaćaju i tiskana i elektronička izdanja kao i osnovne korake u postizanju cilja – od planiranja do marketinga muzejske knjige.

 

Ravnateljica Etnografskoga muzeja Istre – Museo etnorafico dell' Istria u Pazinu, dr. sc. Ivona Orlić, u svojemu je izlaganju „Više od naklade: uloga izdavača u oblikovanju muzejskog identiteta“ podijelila iskustva na pripremi muzejskih izložaba i popratnih kataloga, kao i u uredništvu različitih muzejskih publikacija od kataloga stalnog postava do kataloga izložbi i muzejskih knjiga među kojima je i najnovija „Naš kanat (ni) je lip“. Kako bi muzejska publikacija bila ujedno i bitan i neizostavan element u oblikovanju muzejskoga identiteta, zaključila je da je presudno biti dosljedan, stručan i znanstveno utemeljen, ali i pristupačan te dopadljiv s velikim „zazorom od kiča“.

Viši kustos Prirodoslovnog odjela Muzeja grada Karlovca Luka Čorak predstavio je izazove s kojima se susretao pri izradi kataloga entomološke zbirke „U oku promatrača“ (2024.). U izlaganju „Muka po kustosu – katalog na razmeđi papira i ekrana“ napravio je zornu komparaciju tiskanoga izdanja s mrežnim katalogom Entomološke zbirke istaknuvši njihove sadržajne i koncepcijske sličnosti i razlike. Kao višegodišnji voditelj ciklusa pedagoških radionica preparacije kukaca i rada s djecom i mladima, istaknuo je važnost prilagodbe znanstvenih činjenica ciljanoj publici te svoju ideju oblikovanja kataložne jedinice kukaca po uzoru na djeci dobro poznatu i omiljenu karticu Pokemona.

Viša kustosica i arhivistica u Hrvatskome športskom muzeju Martina Vargek predstavila je u izlaganju „Brailleovo pismo ili QR kod?“ rezultate svojega rada na prilagodbi muzejskih izložaba osobama s invalidnošću. Posebno je istaknula kako je u tome procesu iznimno važno surađivati s osobama s invalidnošću kao krajnjim korisnicima (O nama – nikad bez nas!). Nastojala je ukazati i na prednosti korištenja elektroničkih medija te opravdanost i poželjnost objave online publikacija za osobe s invalidnošću na primjeru kataloga za osobe s invaliditetom „Franjo Bučar – od Hrvatskog sokola do Međunarodnog olimpijskog odbora bez granica“.

Kako osmisliti i napraviti edukacijsku muzejsku publikaciju za djecu i mlade da postane hit-knjiga poput slikovnice „Geološka slovarica“, govorila je muzejska savjetnica-pedagoginja dr. sc. Renata Brezinščak iz Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. U izlaganju „Muzejski edukativni bestseller – muzejska publikacija koja osvaja, a ne samo informira“ istaknula je kako muzejske publikacije trebaju informirati, obrazovati, zabaviti, poticati kreativnost, znatiželju i kritičko mišljenje te doprinijeti aktivnom sudjelovanju djece i mladih u muzeju.

 

O vrlo važnom aspektu u muzejskome tiskanom i elektroničkom nakladništvu, govorila je viša knjižničarka iz Matične i razvojne službe Knjižnica grada Zagreba Annemari Štimac. Izlaganjem „Autorsko pravo bez drame u muzejskom nakladništvu“ upozorila je na osnovne odredbe iz područja prava intelektualnog vlasništva, posebice autorskog i srodnih prava, o slobodnom pristupu informacijama, kao i o autorskopravnim aspektima objave digitalne građe/publikacija.

Dorotea Kršnjavi, magistra javne uprave zaposlena u MDC-u od 2006. na upravno-pravnim poslovima, pokazala je na konkretnim primjerima vrste i sadržaje ugovora koje se vezuju za usluge uz obavljanje nakladničke djelatnosti muzeja s porukom iz naslova izlaganja „Ne zaboravite ugovore!“

Na zaključnom dijelu radionice razgovaralo se između ostaloga i hoće li tiskanu muzejsku knjigu potpuno zamijeniti digitalna; jesu li muzejski vodiči namijenjeni samo za korištenje u muzejima; može li nas umjetna inteligencija zamijeniti u pisanju tekstova za muzejske publikacije?

Za sve one koji su propustili radionicu ili žele ponovo pogledati još neka od izlaganja, snimka radionice bit će uz odobrenje svih sudionika dostupna na YouTube kanalu MDC-a.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)

 

Izvor: Muzej crvene povijesti

Muzej crvene povijesti Dubrovnik – ponovno otvorena soba sjećanja

U Dubrovniku je ponovno otvoren Muzej crvene povijesti, drugi puta u kratkoj povijesti postojanja ovog privatnog muzeja, smještenog u prostoru nekadašnje Tvornice ugljenografitnih proizvoda (TUP) u Gružu. Naime, zbog izvanrednih okolnosti u kojima se Muzej našao prošle jeseni kada je temeljem novog ugovora o najmu prostora ostao bez približno 100 m² izložbenog prostora izvršena je prilagodba stalnog postava.

Prvi postav muzeja, nazvan Život u socijalističkoj Hrvatskoj, bio je izložen od 2019. godine, a prilagodba za 30% smanjenom prostoru kojim je Muzej ostao bez galerijskog prostora u kojem su se održavale povremene izložbe u vlastitoj i gostujućoj produkciji, filmske projekcije i ostale društvene aktivnosti, iskorištena za unapređenje i osuvremenjivanje, predstavljanje novoprikupljene muzejske građe. Za potrebu ove prilagodbe muzejski je tim (Krešimir Glavinić – suvlasnik muzeja i tehnički direktor, Kristina Mirošević – suvlasnica muzeja i kreativna direktorica, Ivan Lujo – povjesničar i kustos muzeja) proširen vanjskim suradnicima: povjesničarom umjetnosti Ivanom Viđenom te arhitektom Tomijem Šoletićem.

 

Izvor: Muzej crvene povijesti

Postav muzeja podijeljen je u više tematskih cjelina - uvodna Bauk kruži Europom donosi teorijski osvrt na pravce razvoja socijalističke ideje i prakse te smješta priču u vrijeme prve Jugoslavije, s naglaskom na djelovanje Komunističke partije. Druga cjelina Rat i revolucija, objašnjava turbulentne događaje 1940-ih godina, djelovanje zaraćenih strana, uspostavu novog sustava i početak jedinstvenog jugoslavenskog puta u socijalizam. Tema Stvaranje novog društva prikazuje osnovne odrednice svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji – od gospodarstva, zdravstva, obrazovanja i urbanizacije do odnosa prema religiji i državne kontrole. U sklopu ove cjeline nalazi se i rekonstrukcija dvosobnog stana s brojnim eksponatima, primjerima potrošačke kulture.

Četvrta cjelina, Susret Istoka i Zapada, fokusira se na dubrovačke teme, dajući uvid u jedinstveni položaj Dubrovnika unutar države koja je predstavljala spoj dvaju suprotstavljenih blokova i sustava. Kronološki posljednji dio postava čini cjelina Raspadanje federacije, koja prikazuje događaje i procese posljednja dva desetljeća zajedničke države – od Hrvatskog proljeća i novog Ustava, preko ekonomske i političke krize 1980-ih do uspostave samostalne hrvatske države 1991. godine. Kao i u starom postavu, završni dio čini Soba sjećanja, u kojoj su prikazane fotografije i priče donatora iz cijele Hrvatske, čime se priča o životu u socijalizmu spušta na osobnu razinu.

 

Izvor: Muzej crvene povijesti

Postav je opremljen digitalnim pomagalima koja su osigurana putem EU projekta Transformacija i jačanje konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija. Tim sredstvima nabavljeni su interaktivni televizori, tablet-računala, AR fotokabina u kojoj se posjetitelji mogu „ubaciti” u stvarnu fotografiju, slušalice, VR naočale, audiovodiči i druga muzejska oprema. Muzejski tekstovi i legende dvojezični su (hrvatski i engleski), a planira se i izrada prijevoda na druge jezike dostupne putem mrežne stranice.

U stvaranju postava svojom građom i znanjem pomogle su brojne ustanove: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Državni arhiv u Dubrovniku, Muzej Jugoslavije iz Beograda i druge. Na svečanom otvorenju brojnu publiku pozdravio je i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji je naglasio vrijednost Muzeja u očuvanju povijesnog sjećanja, istaknuvši da je ono u novom postavu predstavljeno na suvremeniji, interaktivniji i kvalitetniji način.

(Muzej crvene povijesti)

 

Fotografirao: Filip Kovačević

„Nebo se okreće“ – putovanje kroz „nesvjesno“ u riječkome MMSU-u

U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci može se razgledati izložba Nebo se okreće – ovo nije još jedna izložba o nadrealizmu koja posjetitelje vodi kroz putovanje nesvjesnim sadržajima u umjetničkom radu – od potisnutih misli, sjećanja, nagona, snova do unutarnjih konflikata koji se pojavljuju kao simboli, metafore, izobličenja, praznine ili iznenadne afektivne eksplozije. Kustosice izložbe su Kristina Barišić i Ksenija Orelj, a stručni suradnik je prof. psihologije, psihoterapeut i grupni analitičar Ivo Matulić.

Ulazak u izložbu Nebo se okreće nalikuje prolasku kroz vlastite misli u trenutku kad prestanu biti poslušne. Izložba nastanjuje čitav galerijski prostor Muzeja. Sačinjava je tridesetak radova, od minijaturnih reljefa i crteža do još neizlaganih instalacija iz muzejske kolekcije, uz pet pozvanih umjetnika. Tradicionalne i eksperimentalne tehnike miješaju se s nekonvencionalnim i nestabilnim materijalima kao što su sol, dlake ili pijesak. Na ovoj izložbi klasična uporišta gube svoju važnost, a u prvi se plan stavlja ono što guramo pod tepih: kontradiktorni impulsi, strahovi i želje koji nas i pokreću i zbunjuju. Vjera u ekonomski rast, racionalni subjekt i jezik kao alat jasnoće, dovedena je u sumnju, čemu svjedoči i naše vrijeme ubrzanih kriza.

 

Fotografirao: Filip Kovačević

Nebo se okreće izdvaja nesvjesno kao neiscrpnu temu umjetničkog istraživanja, a predstavljene radove, nastale od četrdesetih godina 20. stoljeća do danas, povezuju određene strukturalne sastavnice nadrealizma. Međutim, ovo nije još jedna izložba o nadrealizmu. Fragmentacija tijela i identiteta, ponavljanje motiva te asocijativne i enigmatične slike oblikuju se ovdje kroz raznovrsne umjetničke estetike. Tako raskorak između onoga što želimo i onoga što činimo te ambivalencija naših unutarnjih stanja – a ne njihova neutralnost – postaju bitne dionice izložbe. Nesvjesno se pritom promatra i kao dio institucionalnih poredaka i težnji za moći, gdje se strah od drugoga može pretvoriti u sredstvo nadmetanja i manipulacije. Kako se ta stanja vizualiziraju u umjetnosti i na koji način pritom uplićemo vlastito nesvjesno, neka su od pitanja izložbe.

U susretu povijesti umjetnosti, psihoanalitičkih i feminističkih teorija izložba se oblikuje kroz tri prostorna i tematska segmenta: Bezdan nesvjesnog, Nismo gospodari u vlastitoj kući i Želja je želja drugog – drama identiteta. Ispunjena je raskošnim, ali nedodirljivim objektima žudnje, zapetljanim krajolicima psihe, prizorima emocionalnih pobuna. Unutarnja smušenost, sudaranje želje s poretkom jezika i zakona, zauzimaju bitno mjesto. Posebna se pažnja posvećuje ženskim užicima koji su dugo bili tumačeni kao histerija. U društvu koje od pojedinca zahtijeva stalnu samoregulaciju i učinkovitost, pozivanje na nesvjesno postaje čin otpora. Umjesto ideje stabilnog i cjelovitog subjekta, Nebo se okreće poziva na priznavanje unutarnje ranjivosti i – barem privremeno – ponovno začaravanje svijeta.

 

Fotografirao: Filip Kovačević

Izložbeni segment Bezdan nesvjesnog bavi se instinktivnim i nagonskim aspektima. Upućuje na duboke sile koje djeluju iz nesvjesnog, poput agresivnosti, doživljaja raspadanja i izostanka povjerenja u okolinu. Crnobijela sekvenca s radovima Željka Hegedušića, Kate Mijatović i Tomislava Ćurkovića donosi preplavljujući doživljaj gubitka tla pod nogama. Bezdan ovdje nužno nema negativnu konotaciju, niti pretpostavlja prazninu. Suočavanje s ponorom uvježbavanje je vlastitih ambivalentnih osjećaja i unutarnje destruktivnosti. U analogiji s umjetničkim radovima, subjekt se ispostavlja kao ranjiv i trajno ovisan o drugima što podriva maskuline fantazije o stabilnosti i racionalnoj cjelovitosti.

Drugi segment izložbe Nismo gospodari u vlastitoj kući – strukturiranje nesvjesnog inspiriran je Freudovim i Lacanovim teorijama i nesvjesno prikazuje kao kaotičan prostor, ali i strukturiran sustav sa svojim jezikom i logikom. Nesvjesno se umjesto kao skrivena dubina, pojavljuje kao stalna prisutnost koja oblikuje pogled, govor i značenje. Čudnovate scene, nadrealistički principi igre između zbilje i privida, sadržaj su ovog izložbenog segmenta. U tom smislu, ovi radovi (npr. Lovre Artukovića, Vlade Marteka, Jasne Friščić) slično svojim nadrealističkim prethodnicima govore o krhkosti subjekta koji se ne raspada, ali se više ne može postaviti kao središte koje upravlja vlastitim iskustvom.

 

Fotografirao: Filip Kovačević

Iako je većinski sastavljen od suvremenih umjetničkih radova i seže u kasnu kulturu spektakla, treći izložbeni segment dijeli vizualne i strukturalne poveznice s povijesnim nadrealizmom. Dionicu Želja je želja drugog – drama identiteta, možemo doživjeti kao prostor u kojem se subjekt sudara sa zabranom, pogledom drugog i agresijom vlastite želje. Dinamika skrivanja, bijega, prerušavanja prisutna u radovima podsjeća na ulazak u simbolički poredak, gdje se gubi iluzija autonomije, gdje želja mora pregovarati sa zakonom, a tijelo prestaje biti privatno. U tom smislu neki se radovi, kao primjerice oni Paule Muhr, Nives Kavurić Kurtović ili Dragane Sapanjoš, posebno osvrću na asimetrične rodne odnose – raskrinkavaju manipulativni karakter moći, ali i uzbuđenje koje pruža dominacija, tradicionalno omogućena muškarcu i figuri autoriteta.

Izložbu Nebo se okreće – ovo nije još jedna izložba o nadrealizmu prati dvojezičan katalog i kustoski manifest uz program radionica, razgovora i vodstva dostupan na mrežnoj stranici Muzeja. Izložba ostaje otvorena do 31. svibnja 2026.

(Kristina Barišić, Ksenija Orelj)

 

EMZ – monografija „Tartufi, pršut, supa: novija povijest istarske gastronomije“

U zagrebačkom Etnografskom muzeju krajem ožujka predstavljena je monografija „Tartufi, pršut, supa: novija povijest istarske gastronomije“ autorice muzejske savjetnice Tanje Kocković Zaborski, koja predstavlja rezultat njezina dugogodišnjeg proučavanja suvremene i tradicijske prehrambene kulture Istre.

Monografija na pristupačan način objašnjava kako su tartufi, supa i pršut postali simboli Istre – ne samo kao hrana, već kao snažni brendovi regije. Autorica pokazuje kako se gastronomski identitet ne razvija slučajno, već kroz suradnju proizvođača, turističkih zajednica, institucija i lokalne zajednice. U vremenu kada je autentična gastronomska ponuda jedan od ključnih motiva dolaska gostiju u Istru, ova knjiga otvara važnu temu povezanosti kulture, turizma i tržišta, prikazujući istarsku gastronomiju kao primjer uspješne transformacije tradicije u prepoznatljiv i konkurentan regionalni identitet.

Riječ je o produžetku doktorske disertacije iz 2018. pod nazivom „Transformacija istarske prehrambene tradicije u turističkim seoskim gospodarstvima“, koja temi pristupa iz političko-gospodarske i simbolične perspektive, s obzirom na to da istarsku kulturu prehrane nisu oblikovali samo njezini stanovnici, nego i politička stvarnost, snažan razvoj turizma te različiti zakonodavni okviri koji su, nerijetko, doveli do standardizacije proizvodnih procesa pojedinih namirnica, što je posljedično utjecalo i na njihove okuse, ali i otvorilo brojna pitanja o autentičnosti takvih proizvoda, kao i o samom pojmu autentičnosti. Poseban naglasak stavljen je na novi kontekst pojedinih namirnica i jela, nostalgiju u okviru odnosa prehrane i pamćenja u Istri te na načine prilagodbe jelovnika turistima i vremenu, koji su često doveli do oživljavanja ne izgubljene, nego zamišljene prošlosti, odnosno uljepšanih narativa o tradicionalnoj istarskoj prehrani temeljenih na pojednostavljenim, uniformiranim jelima s manjim lokalnim specifičnostima.

Knjiga je organizirana u osam cjelina. U prvom poglavlju autorica naznačuje svoja teorijska i metodološka polazišta, pri čemu propituje i vlastitu poziciju, definiranu kao poluinsajdersku zbog dugogodišnjeg života i rada u Istri te opisuje odnos koji je izgradila sa svojim sugovornicima. U drugom poglavlju donosi prikaz razvoja seljačkog, seoskog i ruralnog turizma u Istri s posebnim naglaskom na istarske agroturizme koji čine središnju temu autoričinog terenskog istraživanja.

Slijedi teorijski okvir kroz koji autorica pristupa gastronomskom turizmu Istre, oslanjajući se na spoznaje i pretpostavke teorijskih pristupa sjećanju i pamćenju analizirajući odnos prehrane i identiteta u kontekstu kulture i turizma. U četvrtom poglavlju čitatelji mogu doznati sve o istarskoj tradicijskoj prehrani čime autorica postavlja kontekst za analizu triju gastronomskih simbola, a koji ujedno čine i tematsku okosnicu knjige – tartufe, pršut i supu. Knjiga završava zaključnim razmatranjima, popisom izvora i literature te bilješkom o autorici.

(Tanja Kocković Zaborski)

 

Izvor: Galerija Galženica

Galerija Galženica – o (ne)ravnoteži ženskih i muških principa

U velikogoričkoj Galeriji Galženica nedavno je otvorena samostalna izložba likovne umjetnice Ane Ratković Sobota pod nazivom „Boginja“, koja istražuje (ne)ravnotežu ženskih i muških principa u tijelu, društvu i krajoliku. Riječ je o ambijentalnoj site-specific instalaciji velikih razmjera koja obuhvaća materijale čiju je uporabu autorica usavršavala u Indoneziji, prije svega tekstile velikih formata (mješavinu svile i pamuka), koje boji prirodnim bojama i pigmentima dobivenima iz listova, cvjetova i korijenja biljaka. Time nastavlja ranije započeto istraživanje tehnike batika i bojanja prirodnim pigmentima.

Tematski, ciklus se bavi ženskim arhetipom, oslanjajući se na istraživanja litavske arheologinje i antropologinje Marije Gimbutas, poznate po istraživanjima neolitičkih kultura koje interpretira kao društva usmjerena na cikličnost prirode i štovanje Velike Boginje. Vizualni jezik oslanja se stoga na jednostavne oblike neolitičkog simbolizma te eksperiment s prirodnim pigmentima i modifikatorima, čije miješanje ne podliježe zakonima optičkog spajanja boja, pa su rezultati često nepredvidivi.

 

Izvor: Galerija Galženica

Novi ciklus radova naziva Boginja dosljedno se nadovezuje na njezina recentna istraživanja materijala, prirode i simboličkih sustava vidljiva u ciklusima Trag boje i Sunčev vrt. Dok je u Tragu boje umjetnica reducirala pejzaž na njegove energetske i simboličke karakteristike, koristeći pigmente biljnog podrijetla kao izravne tragove prirode, a u Sunčevom vrtu proširila taj interes prema cikličnosti vremena, biljnim vrstama i solarnim simbolima kroz batik tehniku, u najnovijem ciklusu kojim se predstavlja u Galeriji Galženica fokus se dodatno pomiče od pejzaža kao vanjskog fenomena prema unutarnjim, arhetipskim strukturama čovjeka i njegovog odnosa s prirodom.

U ciklusu Boginja, Ana Ratković Sobota gradi novi, još suptilniji vizualni sustav u kojem se isprepliću arhetipska simbolika i njezino vlastito introspektivno iskustvo. Radove izvodi pigmentima na svili, koje potom fiksira tradicionalnim postupkom kuhanja na pari. Pigmenti su dobiveni iz biljnih i prirodnih izvora: ljubičasti tonovi nastaju iz kore kempeče drveta, ciglasti iz kore luka, hibiskusa i indijskog broća, dok su crveni izvedeni iz mješavine indonezijskih biljaka teger bubuk, jolawe te kore drveta secang.

 

Izvor: Galerija Galženica

Prostorna instalacija u galeriji sastoji se od četiri velika vertikalna platna i osam ovalnih formi koje lebde u prostoru poput mobila i promatraju se obostrano. Svila tako postaje svojevrsna membrana između vidljivog i nevidljivog, a kroz dvodijelnu strukturu uspostavlja se ritam izložbe: apstraktno nasuprot figurativnom i elementarno nasuprot antropomorfnom. Platna simboliziraju osnovne elemente: vatru, vodu, zemlju i zrak, reducirane na ritmičke linijske strukture. Gustoća, isprekidanost i zakrivljenost linija stvaraju apstraktne vizualne ekvivalente prirodnih sila, na taj način izbjegavajući deskriptivnost u korist osjeta. Umjetnica stoga elemente prikazuje više kao stanja: dinamične forme koje prizivaju prirodu kao neprekidno kretanje i promjenu.

Nasuprot njima, ovalni oblici uvode figuralnu dimenziju. Njihova morfologija podsjeća na ljudsko tijelo, ali bez individualizacije. Riječ je o shematiziranim, arhetipskim prikazima boginje. Rezultat je to antropoloških i arheoloških istraživanja umjetnice, osobito radova Marije Gimbutas, u čijim su radovima neolitičke kulture organizirane oko razumijevanja životnih ciklusa rađanja, rasta, smrti i ponovnog rađanja, pri čemu je božansko načelo ženskog principa imalo središnju ulogu kao personifikacija majke zemlje, plodnosti i transformacije.

Unutar tog okvira, osam ovalnih formi razvija se i kao niz simboličkih prizora koji prate unutarnji razvoj pojedinca. Pojedini motivi, poput pijetla kao znaka buđenja, srca kao mjesta susreta emocije i intelekta, ili zmije koja kroz cikluse hibernacije i obnavljanja utjelovljuje smrt i ponovni život, upućuju na procese transformacije koji nadilaze pojedinačno iskustvo. Labirint se pritom pojavljuje kao simbol puta prema središtu, unutarnjeg kretanja i samospoznaje, dok figura kočijašice priziva ideju čovjeka kao složene cjeline u kojoj su tijelo, emocije, um i volja međusobno povezani i ovisni. Djevica, boginja obilja i boginja preobrazbe pojavljuju se kao tri lica istog principa i čine okosnicu ovih radova. One ne govore samo o fazama života, nego i o različitim razinama postojanja: duhu, duši i tijelu. Kroz jednostavne oblike poput ovala, trokuta i linije umjetnica gradi vizualni jezik koji povezuje osobno iskustvo s onim kolektivno upisanim u pamćenje.

 

Izvor: Galerija Galženica

Referirajući se na neolitičke kulture koje su, prema dostupnim interpretacijama, živjele u miru i u skladu s prirodnim ciklusima, umjetnica ne priziva prošlost kao izgubljeni ideal, nego je dovodi u odnos sa sadašnjim trenutkom obilježenim ratovima, fragmentiranošću i ubrzanjem. Povijest se tako ne pojavljuje kao zatvorena cjelina, već kao živi prostor značenja koji se stalno iznova oblikuje iz naše sadašnje perspektive.

U konačnici, Boginja je i intimno istraživanje identiteta. Osam ovalnih formi mogu se čitati kao autoportreti, u unutarnjem, procesualnom smislu. Umjetnica kroz arhetipske obrasce promatra vlastito tijelo, emocije i misaone strukture, pokušavajući razumjeti što znači biti žena i što znači biti čovjek danas. Između dualnosti koje dominiraju suvremenim diskursom, npr. dualnosti muškog i ženskog, radovi Ane Ratković Sobota sugeriraju potrebu za trećim prostorom: prostorom integracije. Upravo u tom međuprostoru, otvara se mogućnost drugačijeg pogleda ne samo na prošlost, već i na vlastitu sadašnjost.

Kustosica izložbe i autorica predgovora je Tena Bakšaj, a izložba se može razgledati do 15. svibnja 2026.

(Galerija Galženica)

 

Fotografirala: Olja Višković

Narodni muzej Labin – početci rudarenja na području Labinštine

U Narodnome muzeju Labin nedavno je otvorena izložba „1626. … na području Labina i četiri milje uokolo…/1626. … nel territorio d’Albona, et miglia quattro d’intorno…“, organizirana povodom obilježavanja 400. obljetnice početka rudarenja na Labinštini. Izložba kroz arhivske dokumente, geološke karte, fotografije i razglednice Krapna i Krapanske doline donosi pregled najranijih početaka rudarske djelatnosti na Labinštini i simbolično upućuje na mjesto na kojem su započeli početci rudarenja.

Mletačko Vijeće desetorice dodijelilo je 5. ožujka 1626. godine poduzetniku Filippu Veranziju pravo istraživanja i iskorištavanja minerala i smole „koje postoje u Labinu i u krugu od četiri milje“. Veranzi je time dobio dozvolu za vađenje crne smole na području današnjeg naselja Krapan, a koristila se za premazivanje drvenih brodova. Izložba obuhvaća kronološki pregled razdoblja od 1626. godine do prve polovine 20. stoljeća te prikazuje različite uprave koje su kroz stoljeća imale pravo istraživanja i eksploatacije prirodnih rudnih bogatstva. Nakon prve koncesije dodijeljene Filippu Veranziju, mletačke vlasti nastavile su sredinom 17. stoljeća poticati iskorištavanje mineralnih sirovina. Godine 1659. labinski bilježnik Lodovico Dragogna dobio je pravo eksploatacije nalazišta tvrde smole na području sv. Zaharije u zaleđu današnjeg Krapna.

Tijekom 18. stoljeća istraživanja se proširuju i na nalazišta ugljena, a rudarska djelatnost postupno poprima obilježja kontinuirane proizvodnje. Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine rudarska se djelatnost razvija pod austrijskom i francuskom upravom, uz sve snažniji državni nadzor i organizaciju proizvodnje. U 19. stoljeću rudnik u Krapnu prerasta u industrijski pogon, a krapanski ugljen postaje važan energent za industriju sjevernog Jadrana i pomorski promet.

 

Fotografirala: Olja Višković

Razvoj rudarstva donio je značajne društvene promjene, osnivaju se radničke organizacije i ustanove socijalne skrbi, a teški radni uvjeti potiču radničke nemire i štrajkove krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U razdoblju između dva svjetska rata Krapan se razvija u plansko rudarsko naselje s razvijenom infrastrukturom i prometnim vezama, a rudarska proizvodnja postaje važan gospodarski i društveni čimbenik.

Posebna zahvala Narodnog muzeja Labin upućena je Anti Augustinoviću, rudaru ugljenokopa Tupljak koji je u studenome 1999. godine kao posljednji rudar izašao iz jame, čime je simbolično zaključen višestoljetni kontinuitet rudarenja na ovome području. Ovom je prigodom Muzeju darovao više predmeta korištenih u svakodnevici rudarskog rada, a među njima se ističe jedan od posljednjih primjeraka ugljena iskopanih u jami Tupljak, predstavljen na izložbi kao vrijedan materijalni svjedok završnog razdoblja rudarske djelatnosti.

Autorica izložbe je kustosica Olja Višković, a u realizaciji izložbe sudjelovali su kustosi vježbenici Deni Vlačić i Manuela Zupan. Vizualni identitet, oblikovanje postava i grafičko oblikovanje izložbe potpisuje grafički dizajner Oleg Morović.

Izložba je dostupna za razgled do 31. prosinca 2026. godine.

(Olja Višković)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr