Izložba „Fenomenologija nemira“, koja je 15. srpnja 2026. otvorena u Gradskom muzeju Virovitica, još je jedna u nizu izložbi iz ciklusa „NMMU u gostima“. Riječ je o ciklusu kojim Nacionalni muzej moderne umjetnosti, tijekom obnove svog sjedišta – Palače Vranyczany-Dobrinović – u suradnji s muzejima i galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu omogućuje fragmentarno predstavljanje vrijedne muzejske zbirke javnosti.
Izložba u kustoskoj koncepciji dr. art. Tee Hatadi, pomoćnice ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, donosi izbor od 24 iznimna djela doajena moderne i visoke moderne iz zbirki Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – uključujući slike, skulpture, objekte, tapiseriju, instalacije, fotografije i radove na papiru – u kojima dominira iskustvo nemira, osobito onoga koji proizlazi iz intimne sfere pojedinca. Odabrana su djela umjetnika Marijana Detonija, Borisa Demura, Ive Friščića, Ive Gattina, Željka Jermana, Marijana Jevšovara, Ivana Kožarića, Josipa Klarice, Kuzme Kovačića, Antuna Maračića, Valerija Michielija, Matka Mijića, Ede Murtića, Goranke Vrus Murtić, Šime Perića, Renate Poljak, Miroslava Šuteja i Đurđice Zanoški-Gudlin.
Prema riječima kustosice, nemir prisutan u umjetničkim djelima u doba moderne više nije vezan uz kanon sakralnih tema poput apokalipse. On prerasta u nemir koji proizlazi iz sadašnjosti i nije nužno kolektivan, već postaje duboko individualan.
U europskom i hrvatskom kontekstu, pod utjecajem egzistencijalističke filozofije, ističe Hatadi, širi se svijest o mnogim aktualnim uzrocima tjeskobe, a djela koja nose taj nemir čine to samim prizorom ili formom, površinom i podlogom te dodaje da je u njih ugrađeno usvojeno, često traumatično iskustvo autora; ona intrigiraju, pobuđuju znatiželju te prizivaju promatračevo individualno tumačenje i autonomnu interpretaciju.
U reprezentativnoj izložbenoj dvorani Dvorca Pejačević posjetitelji mogu vidjeti skulpturu Unutarnje oči Ivana Kožarića iz 1959. koja otvara put u neistražene, nevidljive prostore, crtež tušem Ede Murtića iz 1966. koji donosi ekspresivni krik, kao i vunenu tapiseriju Goranke Vrus Murtić iz 1974. koja kroz vizualnu napetost progovara o nemogućnosti organske integracije polja ostavljajući kompoziciju u stanju permanentnog, tjeskobnog previranja. Izloženi su slika Prehrana Marijana Detonija iz 1935. na kojoj zid od crvene cigle funkcionira kao rigidna pozadina ispred koje se odvija priča - socijalna drama, zatim motiv Srušenih kuća u Šibeniku Ede Murtića iz 1945. koji prenosi dokumentarni detalj ratne katastrofe, te Bablje ljeto Matka Mijića koje hermetički nagovještava brutalni početak rata i otetu slobodu uhvaćenu u bodljikavu, agresivnu mrežu stvarnosti.
Izložbu prati katalog na hrvatskom jeziku s tekstom dr. art. Tee Hatadi, u izdanju Gradskog muzeja Virovitica, čije grafičko oblikovanje potpisuje Ivan Borbaš.
Realizaciju izložbe svojim potporama omogućili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Virovitica, a može se razgledati do 6. rujna 2025.
U jednom od najmlađih bečkih muzeja, Zbirci Heidi Horten, čiji je postav u preuređenoj palači u neposrednoj blizini Albertine otvoren za javnost 2022. godine, u tijeku je izložba Animalia: O životinjama i ljudima, koja smještanjem devedesetak djela moderne i suvremene umjetnosti u nove kontekste kritički preispituje složeni (su)odnos između ljudi i životinja, pozivajući na promišljanje naših stajališta i ponašanja prema drugim živim bićima, ali i na preispitivanje slike o sebi kroz prizmu životinja.
Ideja o izložbi začeta je na djelima iz impresivnog fundusa osnivačice zbirke i strastvene kolekcionarke Heidi Horten, a uz umjetnine iz Zbirke posuđeno je još 47 djela iz bečkih muzeja i galerija te od privatnih kolekcionara, sa zastupljenim radovima 57 umjetnika, od Gustava Klimta do Damiena Hirsta. Izraz animalia, po kojemu je izložba dobila ime, skovao je u 18. st. švedski prirodoslovac Carl von Linné od latinske riječi anima ('dah' ili 'duša') grupiravši ljude i životinje u jednu kategoriju kao ravnopravna živa bića. Njegov model jednakosti daleko je od zapadnog načina viđenja životinja koji se temelji(o) na hijerarhiji, instrumentalizaciji i odnosu moći između čovjeka, „vrhunca evolucije“, superiornog bića sposobnog racionalno misliti, te podređene životinje, vođene isključivo nagonom. Polazeći od ta dva suprotna pola, u šest tematskih cjelina istražuju se uloge koje su pripisivane životinjama u povijesti. Izloženim djelima preispituju se narativi kontrole, objektivizacije, iskorištavanja, ukalupljivanja, lišavanja slobode, pri čemu prikazi životinja zapravo govore više o antropocentričnom svjetonazoru i značenjima koja su ljudi sami nametnuli drugim živim bićima, odražavajući time svoje strahove, čežnje, ideale i ambicije.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Tema Životinja kao partner ocrtava tisućljetni odnos međuovisnosti i partnerstva, nastao pripitomljavanjem životinja u radne partnere, zaštitnike ili suputnike, a s vremenom u kućne ljubimce i drage članove obitelji. Od Légerovih i Picassovih golubica, jelenā Franca Marca, konjā Roya Lichtensteina i Jeana Dufyja, magarca Marca Chagalla, pa do Mickeyja Mousea Andyja Warhola, naznačena je širina životinjskog svijeta koji su ljudi nastojali ukrotiti za svoje želje i potrebe. Funkcionalni suživot ljudi i životinja posebno ilustrira multimedijsko djelo Još bez naslova (Mačke Ermitaža) Anne Jermolaewe iz 2013. godine koje portretira kao na radnim iskaznicama mačke slavnog muzeja, naseljene ondje prvi put u 18. st. da bi hvatale miševe i štakore, a koje danas uživaju ravnopravan status s ostalim muzejskim djelatnicima. Da je prividan odnos partnerstva zapravo neravnopravan odnos kontrole na štetu životinje, moćno prikazuje Flaka Haliti, u čijem djelu iza neprobojnog stakla izrešetanog pucnjavom proviruje crtež konjske glave, osvjetljavajući iskorištavanje konja u ratovanjima od pamtivijeka.
Ljudska težnja za nametanjem reda i hijerarhije beskonačno raznolikomu prirodnom svijetu propituje se cjelinom Životinja kao znanstvena kategorija, što vjerno predočuje djelo Reine Margarine Rilke Jean Jacques austrijskoga umjetničkog kolektiva Gelitin – staklenke koje podsjećaju na uzorke u formaldehidu, koji su stoljećima služili u anatomiji i patologiji, ispunjene su naizgled nasumičnim dijelovima plišanih životinja, no ipak s pokojom prepoznatljivom značajkom poput krzna, očiju ili udova, čime istodobno prizivaju, ali i prkose stvarnoj klasifikaciji i realističnomu biološkom modelu.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Životinja kao ogledalo sebe tema je u umjetnosti i psihologiji koja s pomoću pripisivanja simboličkih značenja životinjama i prisvajanja njihovih fizičkih i psiholoških osobina eksternalizira ljudske vrijednosti u formi alter ega, ujedno preispitujući i stereotipne projekcije. Duga kosa žene koja nastaje iz zmije na crtežu Eskulapova zmija Birgit Jürgenssen ili ljudske noge koje završavaju kopitima u slici Niša Lene Henke primjeri su suptilnih metamorfoza koje govore o traženju identiteta i viđenju sebe, dok videorad Grad i tajna moda pantera Gülsün Karamustafa, prikazujući tajno okupljanje žena koje odijevanjem preuzimaju simboliku pantere, izražava feministički identitet te ideju samoosnaživanja.
Cjelina Životinja kao resurs govori o kapitalističkom društvu u kojemu su industrijalizacijom i urbanizacijom životinje degradirane na potrošačke proizvode. Kritika radikalnog svođenja životinja na meso vidljiva je u keramičkim radovima Dominike Bednarsky – krvlju umrljanoj svinjskoj glavi ukrašenoj voćem na pladnju za posluživanje i labudu s tijelom od narezaka i mljevenog mesa. Nekoliko radova tematizira lov i divljač, a posebno se ističe skulptura jelenjih rogova švicarskog umjetnika Nota Vitala čija su slova iz naslova Fuck You raspoređena po vrhovima kao poruka jelena lovcima koji ih love. Na iskorištavanje koloniziranih regija te izvoz i prisvajanje egzotičnih životinja otimanjem iz prirodnih staništa, ali i na prepariranje životinja kao istraživačku i izlagačku metodu prirodoslovlja, osvrće se Mark Dion, stvarajući guštera i gekona od gume i katrana te ih stavljajući na transportne sanduke, dok Kristof Santy oslikava šareni podvodni svijet tropskih riba uokviren aparaturom umjetno stvorenog akvarija.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Tema Životinja kao zvijer najbolje pokazuje da su nam životinje ono što im sami pripisujemo, simboli apstraktnih koncepata, utjelovljenja ljudskih strahova od nepoznatoga i neshvatljivoga, što je posebice bilo izraženo u religiji, bajkama i mitologiji. Kao personifikacije zla prikazivane su kao primitivne i nasilne zvijeri vođene sirovim instinktom. Ipak, pitanje je tko je zapravo zvijer i što je pravo zlo – životinje koje ubijaju iz nužde ili ljudi zbog osobnih ili ideoloških uvjerenja i težnje za moći. Michèle Pagel u skulpturi Evil Empire zmijom simbolizira strukturno nasilje proizišlo iz političkih i ekonomskih sustava moći, aludirajući na istoimeni glazbeni album grupe Rage Against the Machine koji se smatra radikalnom kritikom SAD-a, dok se formalno oslanja na monumentalnu zgradu gradske vijećnice Los Angelesa, izraz političkog autoriteta. No, u brazilskim starosjedilačkim mitologijama zmija se štuje kao sveto stvorenje koje je donijelo život na Zemlju, što predočuje djelo A Boa Esperança (Dobra nada) Selve de Carvalho povezujući udav sa ženstvenošću i stvaranjem, u suprotnosti s uništavanjem i zlom. Slika s natpisom Beware of Dog ili Pazi, oštar pas Sare Morris priziva pak upozorenja nepozvanim – ljudskim – uljezima postavljena na ograde obiteljskih kuća.
Fotografirala: Dunja Vranešević
Na kraju, cjelina Životinja sama po sebi upućuje na promjenu perspektive razmatrajući neovisnost životinja i suživot izgrađen na odgovornosti i brizi, naslanjajući se na posthumanistički koncept biologinje Donne Haraway. Životinje se sve više prikazuju kao subjekti dokumentirani isključivo u umjetničke svrhe, slobodni djelovati bez nametanja unaprijed određene uloge, na čemu se temelje videoradovi s pticama Sanne Kannisto te s majmunima Kaya Walkowiaka. Korak dalje otišao je „međuvrsni kolektiv“ CMUK, koji se sastoji od umjetničkog dvojca Hörner/Antlfinger i njihovih afričkih sivih papiga Clare i Karla, u čijem radu ptice kao ravnopravni sustvaratelji grickanjem oblikuju knjige antropocentrične tematike u skulpturalne oblike dajući svoj komentar na status životinja unutar tog svjetonazora.
U posebnoj prostoriji nazvanoj Čajna soba, koja je zamišljena kao suvremeni kabinet čudesa, izložbu prati dodatnih osamdeset uporabnih i ukrasnih predmeta iz Zbirke s prikazima životinja od 17. do 20. st., među kojima su i predmeti od životinjskog materijala kao što su bjelokost, kornjačevina i školjke, dotičući se teme nezakonite trgovine slonovačom i izumiranja kornjača.
Predlažući da granicu između ljudi i životinja shvatimo kao podložnu promjeni, a ne kao konačnu podjelu, Animalia poziva da životinje ne promatramo samo kao objekte i odraz naših uvjerenja, već kao sudionike i sustvaratelje u dijeljenome životnom prostoru, čija je „drugost“ shvaćena kao prednost, ne kao nedostatak. Izložba se može pogledati do 30. kolovoza 2026.
(Dunja Vranešević)
Fotografirao: Luka Šangulin / HINA
„Drezdenski dnevnik Anke Krizmanić“ – novi pogled na stvaralaštvo istaknute umjetnice
Umjetnički paviljon u Zagrebu otvorio je u Muzeju grada Zagreba izložbu „Drezdenski dnevnik Anke Krizmanić” koja posjetiteljima daje dublji uvid u stvaralaštvo jedne od najvažnijih protagonistica hrvatske moderne umjetnosti, s posebnim naglaskom na njeno školovanje i usavršavanje u jednom od ključnih središta europske avangarde na početku 20. stoljeća.
Autorice i kustosice izložbe, Aneta Barišić i dr. sc. Ana Šeparović, otvaraju pitanja konstrukcije kanona i mjesta koje su u njemu dodijeljivana umjetnicama, posebice stilskog razdoblja ekspresionizma, koje je i u europskim razmjerima konstruirano kao ekskluzivno muško polje. U hrvatskoj povijesti umjetnosti to je dovelo do paradoksa da je pripovijest o našem ekspresionizmu satkana isključivo od djela umjetnika, formiranih u centrima koji su smatrani za sekundarne izvore ekspresionizma (Prag i Beč), dok u isto vrijeme umjetnica obrazovana na tzv. primarnom izvoru – u Dresdenu, gradu u kojem je stvoren ekspresionizam – nije do kraja ugrađena u kanon ekspresionizma. Dosad je u okvirima hrvatskoga ekspresionizma razmatranje njezina opusa ostalo ograničeno na polje medija i tehnika koji dolaze u manjim formatima te su se tijekom prve polovine 20. stoljeća smatrali manje cijenjenima i bili primarno vezani uz tzv. žensku sferu stvaralaštva.
Ovom izložbom tom značajnom dijelu opusa umjetnice pridružene su i njezine slike u ulju i pastelu, kao i dosad nepoznati crteži i grafike, u kojima je vidljiva iznimna senzibilnost za najaktualnija društvena i estetska pitanja. Ta njezina djela, nastala 1913–1920. za vrijeme i neposredno nakon školovanja u Dresdenu, tvore tematski i formalno zaokruženu cjelinu, kojom se Anka Krizmanić pokazala kao izvorna i autentična modernistica i ekspresionistica.
Fotografirao: Luka Šangulin / HINA
Iako komparativna analiza upućuje na mnoge analogije s njemačkim ekspresionizmom (tematske preokupacije poput seksualnosti i tijela, pokreta i plesa, bolesti, ludila i smrti, a na formalno-stilskoj razini sklonost karikaturalnome, formalne distorzije, nereferentne boje, kontrasti svjetla i sjene, nesiguran prostor), ovom izložbom rani dio opusa umjetnice sagledava se primarno u svjetlu estetskih i društvenih fenomena. Riječ je, dakako, o razdoblju Prvog svjetskog rata, a to je ujedno i razdoblje koje je označilo prekretnicu u ženskoj emancipaciji, čime su formirani glavni kontekstualni okviri izložbe, odnosno njezine dvije glavne interpretativne osi: s jedne strane tjeskoba Prvoga svjetskog rata, a s druge ženska emancipacija. Svojim vedutama, somnambulnim kompozicijama i portretima likova u intenzivnim psihološkim stanjima, ratnim prizorima, kao i ciklusom Majke (koji je dosad bio nepoznat i ovom je izložbom prvi put predstavljen javnosti), Anka Krizmanić razmatra pitanja općeljudske tjeskobe, urbane nelagode i egzistencijalne neizvjesnosti za Prvoga svjetskog rata. S druge pak strane autoportretima, ciklusima plesačica i ljubavnika te modnim ilustracijama, zauzimala se za slobodu kretanja i iskazivanja autentičnih emocija, ekonomsku slobodu te žensko pravo na seksualni užitak, čime je sudjelovala u najavi „ludih dvadesetih“. Gradila je reprezentaciju ženske emancipacije i „nove žene“, razotkrivala malograđansku hipokriziju i suprotstavljala se viktorijanskim obrascima ženstvenosti, pregovarajući o društvenom položaju žene i umjetnice u dominantno muškom svijetu.
Promatran iz perspektive Dresdena kao izvorišta ekspresionizma, rad Anke Krizmanić otvara nova pitanja o vrednovanju pojedinih medija tradicionalno povezanih s tzv. ženskim sferama djelovanja, transferima između hrvatske i europske umjetnosti na početku 20. stoljeća te o uspostavi, oblikovanju i revalorizaciji primarno maskulinih kanona hrvatske moderne umjetnosti.
Izložba se može razgledati u Muzeju grada Zagreba do 20. rujna 2026.
(Aneta Barišić i dr. sc. Ana Šeparović)
Izvor: Muzej grada Rovinja
„Canton da paradeîsu“ – posveta Rovinju kroz radove Brune Mascarellija
U Muzeju grada Rovinja može se razgledati izložba „Canton da paradeîsu“ koja donosi priče o Rovinju kroz slike i crteže Brune Mascarellija. Naslov izložbe citirani je stih pjesnika Zaninija, pisan na rovinjskom dijalektu, koji Rovinj opisuje kao „kutak raja“. Riječ je o posljednjoj u nizu izložbi posvećenoj stotoj godišnjici rođenja Brune Mascarellija na kojoj su izloženi umjetnikovi radovi iz muzejskog fundusa u dijalogu s različitim povijesnim, arheološkim i etnografskim predmetima te dokumentarnom građom iz muzejskog fundusa. Time je naglasak, uz likovnu vrijednost samih djela, stavljen i na kontekst njihova nastanka te na prikaz svakodnevice i života Rovinja u vremenu koje je Mascarelli zabilježio na svojim slikama.
Izložba je podijeljena na deset tematskih cjelina, uvod u pojedinu cjelinu jedan je Mascarellijev rad, a kroz dijalog umjetničkog rada i odabranih predmeta iz muzejske zbirke tematizira se zabava, sport, glazba, potrošnja, NOB, kontrade, ribarstvo, industrija, obrtnici i jezik. Posebna pažnja posvećena je upravo jeziku odnosno rovinjskom dijalektu. Stihovi iz bitinada ispisani su i utkani među izložene predmete, a za potrebe izložbe snimljene su rovinjske poslovice koje izgovaraju Rovinjci, aktivni govornici ovoga dijalekta. Na izložbi je po prvi put prikazana Mascarellijeva slika Ribe u zraku, recentna muzejska akvizicija, koja je dugi niz godina bila u privatnom vlasništvu, nije izlagana ni reproducirana, a riječ je o vrhunskom umjetnikovom radu s početka 1950-ih godina. Važan doprinos izložbi dali su i stanovnici Rovinja koji su svojim sjećanjima, pričama i ustupljenom građom pomogli povezati Mascarellijeve radove sa stvarnim iskustvima i svakodnevicom grada.
Izvor: Muzej grada Rovinja
Posjetiteljima se kroz izložbu pokušala dočarati atmosfera Rovinja 1950-ih i 1960-ih godina, obilježena posljedicama masovnog egzodusa, koji je sa sobom donio osjećaj tjeskobe i napuštenosti. Ali to je i vrijeme kada stasaju nova poduzeća, koja vraćaju život na gradske ulice, budi se društveni i sportski puls grada, otvaraju se novi obrti, dok ribarstvo ostaje konstantni lajtmotiv ovoga grada. Mascarelli je toliko intenzivno osjećao ovaj grad, da se on suptilno upleo u njegove slike. Neke od njih već krasi epitet antologijska, a ova izložba to i potvrđuje. Izabrani radovi nisu samo umjetnička djela nego i svjedoci i spomenici nekih prošlih vremena.
Autori i kustosi izložbe su Biserka Budicin, Kristina Gergeta Sotončić, Elizabeta Rogović i Ivan Smoljan, a izložba ostaje otvorena do 30. Kolovoza 2026.
(Elizabeta Rogović)
Muzej Cetinske krajine – „Katalog Zbirke Prvog i Drugog svjetskog rata“
Muzej Cetinske krajine – Sinj predstavio je nedavno „Katalog Zbirke Prvog i Drugog svjetskog rata“ autora Ante Bogdana, važan doprinos istraživanju lokalne povijesti koji čitatelje upoznaje s najzanimljivijim predmetima iz Zbirke osnovane 2024. godine, s posebnim naglaskom na građu koja svjedoči o ratnim zbivanjima prve polovice 20. stoljeća – od bajuneta, pištolja i pušaka, preko dijelova vojne opreme pa sve do predmeta iz svakodnevnog života.
Zbirka Prvog i Drugog svjetskog rata nastala je prikupljanjem, inventarizacijom i revizijom građe iz drugih zbirki Muzeja poput Zbirke dokumenata, Kulturno-povijesne zbirke te Zbirke fotografija i fotografskog pribora. Zbirka sadrži izvorne dokumente i preslike izvornih dokumenata, fotografije i preslike fotografija te predmete iz razdoblja Prvog i Drugog svjetskog rata. Većina građe, koja se nalazi u sklopu Zbirke, iz razdoblja je Drugog svjetskog rata, a uglavnom je s teritorija Nezavisne Države Hrvatske, ali i drugih područja koja su između 1941. i 1945. godine bila pod okupacijom ili vojnim i političkim utjecajem Kraljevine Italije, nacističke Njemačke, Zapadnih saveznika i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Zbog izuzetno velikog broja dokumenta i fotografija, u katalogu su obrađeni i prikazani samo (trodimenzionalni) predmeti iz Zbirke, od kojih se većina odnosi na hladno i vatreno oružje (bajunete, pištolji, puške, strojnice, ručne granate, streljivo i dr.) te vojnu opremu (torbe, kape, kacige, opasači, medicinski pribor, satovi, posude, alati i dr.). Većina spomenutih predmeta zatečena je u samome muzeju prilikom revizije muzejske građe 2024. godine i čini jezgru novoosnovane Zbirke Prvog i Drugog svjetskog rata Muzeja Cetinske krajine – Sinj. Počeci sustavnog prikupljanja spomenutih predmeta sežu u drugu polovicu 50-ih godina prošlog stoljeća kada Muzej narodne revolucije – Split dio građe iz svog fundusa, u obliku darovanja, ustupa Muzeju Cetinske krajine – Sinj. Isto će učiniti i Odjel za unutrašnje poslove Općine Sinj te Općinski odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR). Značajnu donaciju predmeta muzej će primiti i od lokalnih privatnih darovatelja. Najpoznatiji među njima zasigurno su jedan od pokretača narodnog ustanka u Cetinskoj krajini i poslijeratni visokopozicionirani dužnosnik u FNRJ i SFRJ Vice Buljan (1905.-1978.) te general-major (general-bojnik) Jugoslavenske narodne armije Filip Jadrijević – Brajko (1922.-1987.).
Predmeti u katalogu poredani su i grupirani od oružja, streljiva i spremnika za streljivo do vojne opreme, dijelova vojnih odora, raznog administrativnog pribora i predmeta iz svakodnevnog života. Oružje zauzima tematski najopširniji dio kataloga, a posloženo je prema vrsti (hladno ili vatreno), načinu paljbe (poluautomatsko ili automatsko) i veličini (pištolji, puške i teške strojnice).
Katalog Zbirke Prvog i Drugog svjetskog rata Muzeja Cetinske krajine – Sinj rezultat je iscrpnog i dugotrajnog istraživačkog rada te kao takav predstavlja važan doprinos muzejskoj struci i edukaciji šire publike o ovoj kompleksnoj, osjetljivoj i vrlo zanimljivoj povijesnoj temi. Zbog opširnog sadržaja i stručnog pristupa tijekom njegove izrade, nudi nam odličnu smjernicu za istraživanje lokalne povijesti, ali i šire, posebno stoga što je velik dio u njemu obrađene građe nastao na području država s kojima i danas dijelimo mnoge gospodarske, kulturne i povijesne veze poput Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Kanade, Italije, Mađarske, Njemačke, Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Švicarske, Velike Britanije i dr.
(Ante Bogdan)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr