Među brojnim kvalitetnim tekstovima usmjerenima na tehničku i industrijsku baštinu mogu se pronaći oni o tehničkim zbirkama Muzeja Slavonije, zbirci torpednog oružja i opreme Hrvatskog povijesnog muzeja u Splitu, hrvatskoj tekstilnoj industrijskoj baštini socijalizma, Tvornici Sljeme, labinskoj rudarskoj baštini i tradicijskoj drvenoj maloj brodogradnji na Kvarneru. Djelovanje inozemnih muzeja znanosti i tehnike predstavljeno je u prilozima Njemačkog tehničkog muzeja u Berlinu, Nacionalnog tehničkog muzeja u Pragu, te Tehničkog muzeja Slovenije, smještenog u Bistri kod Vrhnike.
Potrebno je istaknuti osvrte Lade Dražin-Trbuljak o MDC-ovim dugogodišnjim bijenalnim manifestacijama MUVI i MUVI LAB čija je pokretačica, te o razvoju MDC-ova dvojezičnog muzejskog portala kojem predstoji transformacija.
Aktualni broj časopisa zaključuju prilozi usmjereni na zaštitu, među kojima možete pročitati tekst koji problematizira dokumentaciju kao novu paradigmu „znanstvenosti“ u konzervatorsko-restauratorskoj struci.
Sto najposjećenijih umjetničkih muzeja svijeta zabilježili su u 2025. godini gotovo 205 milijuna posjetitelja, pokazali su rezultati posljednjeg istraživanja kojeg je na svojim stranicama nedavno objavio britanski The Art Newspaper. U odnosu na 2024., ukupna posjećenost porasla je za 3,5 %, međutim još uvijek nije dostignuta rekordna brojka od 230 milijuna posjetitelja koliko ih je bilo 2019. godine. Za usporedbu, prema podatcima MDC-a hrvatski muzeji su prošle godine imali rast posjećenosti od 8,1 % prešavši prvi put nakon pandemije pet milijuna posjetitelja.
Pariški Louvre s više od 9 milijuna posjetitelja u 2025. godini i dalje bez premca vlada na listi najposjećenijih muzeja, i to usprkos tome što se radilo o godini obilježenoj nezapamćenom krađom prouzrokovanom sigurnosnim propustima, oštećenjem građe zbog curenja vode u muzejske prostore te štrajkovima nezadovoljnih djelatnika. No, čini se da ni beskrajne gužve, ni provale lopova, ni poplavljeni prostori, kao ni bilo koji drugi skandali ne mogu negativno utjecati na rast posjećenosti Louvrea kojemu nedostaje nešto više od pola milijuna posjetitelja da dostigne razine iz pretpandemijske 2019. godine.
Drugi najposjećeniji Vatikanski muzeji imali su 6,9 milijuna posjetitelja, 2,1 milijun manje od Louvrea, no ono što je bitnije jest to da je u 2025. prestignut broj posjećenosti kojeg su Vatikanski muzeji zabilježili 2019. Nacionalni muzej Koreje u Seoulu na trećem je mjestu sa 6,5 milijuna posjeta, što je u odnosu na 2024. godinu porast od spektakularnih 72 %. Od toga 230 tisuća (3,6 %) bili su međunarodni posjetitelji, što je prvi put da je u toj kategoriji posjetitelja premašena brojka od 200 tisuća, a iz muzeja to pripisuju svjetskoj fascinaciji korejskom kulturom. Na četvrtome mjestu slijedi Britanski muzej sa 6,4 milijuna posjetitelja te potom Muzej umjetnosti Metropolitan u New Yorku koji je s 5,9 milijuna peti po redu na svijetu, a ujedno najposjećeniji američki muzej.
Bitno je napomenuti da podatci za tisuće državnih muzeja u Kini nisu objavljeni na vrijeme te nisu ušli u godišnje istraživanje The Art Newspapera. Da jesu, nekoliko kineskih muzeja našlo bi se među deset najposjećenijih, no ovako to je samo jedan – Shanghai Museum East, otvoren 2024., koji je prošle godine privukao nešto manje od 4,6 milijuna posjetitelja.
Među dvadeset najposjećenijih, čak 13 su europski muzeji među kojima su četiri britanska (Britanski muzej, Tate Modern, Nacionalna galerija, V&A i Somerset House), tri ruska (Državni ruski muzej, Ermitaž i Državna galerija Tretjakov), dva francuska (Louvre i Muzej Orsay) te po jedan talijanski (Vatikanski muzeji), španjolski (Muzej Prado) i poljski muzej (Kraljevski dvorac Vavel). Prado je posebno zanimljiv jer je 2025. godine s 3,5 milijuna posjetitelja oborio svoj rekord. Ravnatelj muzeja Miguel Falomir, prokomentirao je ovaj uspjeh mudrom izjavom kako „odlazak u Prado ne može biti kao vožnja podzemnom željeznicom za vrijeme špice“ te da „muzeju ne treba niti jedan dodatni posjetitelj, ono što mu vjerojatno treba je drugačija vrsta posjetitelja“, misleći pritom ponajviše na domaću publiku.
Kako primjećuje The Art Newspaper, posljednjih nekoliko godina otvoren je niz novih muzeja koji su privukli brojne posjetitelje, i to ne samo na Bliskom istoku i u istočnoj Aziji, gdje vlada gotovo neograničena potražnja, već i u gradovima poput Londona i New Yorka u kojima je muzejska ponuda otprije velika. Taj uspjeh ipak nije ravnomjerno raspoređen, s obzirom na to da se neki muzeji koji su prije pandemije COVID-19 dominirali na ljestvici posjećenosti još uvijek bore da povrate posjetitelje.
Muzej na čijem primjeru se taj trend najbolje uočava jest londonska Nacionalna galerija koja je prošle godine otvorila preuređeno krilo Sainsbury kao i novi stalni postav. Posjećenost je porasla te je muzej ostvario gotovo 4,2 milijuna posjeta u 2025., što je 29 % više nego godinu ranije, no i dalje 31 % manje nego 2019. kada je zabilježeno šest milijuna. Iz Nacionalne galerije nedavno su najavili da će morati otpustiti dio radne snage kako bi nadoknadili manjak od 8,2 milijuna funti. U Tateu – čiji se muzeji također bore s posljedicama pandemije, ali i Brexita s obzirom na smanjeni broj mladih Europljana koji dolaze u London (koji su prije činili znatan dio publike) – niz otpuštanja u 2025. godini smanjio je muzejsko osoblje za 7 %.
Drugi negativni trend zabilježen je među američkim muzejima. Vila Getty, pošteđena požara koji su početkom 2025. zahvatili područje Los Angelesa, pretrpjela je pad broja posjetitelja od čak 58 % u odnosu na 2024., jer je bila zatvorena gotovo pola godine. Vašingtonski muzeji bili su pak tijekom jeseni zatvoreni zbog najdulje obustave rada savezne vlade SAD-a u povijesti. Tako je Nacionalna galerija umjetnosti imala 28 % manje posjetitelja nego 2024., dok su Nacionalni muzej afroameričke povijesti i kulture i Nacionalni muzej američkih Indijanaca svaki „pali“ za 13 %. Nacionalna galerija portreta i Muzej američke umjetnosti Smithsonian smješteni u istoj zgradi, borili su se prošle godine s Trumpovom administracijom oko programa, optužbama za institucionalnu cenzuru i povlačenjima s izložbi te s brojnim ostavkama, a to se odrazilo i na broj posjetitelja – 938 tisuća, odnosno 26 % manje nego 2024. i čak 44 % manje u odnosu na 2019.
Tekuća 2026. godina ne miriše na dobro, ponajviše zbog rata na Bliskom istoku započetom američko-izraelskim napadima na Iran krajem veljače, koji je zatvorio brojne muzeje diljem Bliskog istoka i Perzijskog zaljeva, u kojemu su oštećeni i najvrjedniji kulturni spomenici Irana, a ratom izazvane energetske krize neće biti pošteđeni ni muzeji diljem svijeta, osjetljivi kako na pad turističkih dolazaka i kupovne moći posjetitelja, tako i na sve izglednije mjere „bolnih rezova“ u javnom sektoru.
(Ivona Marić)
Izvor: Muzej antičkog stakla
Pula – suvremeno umjetničko staklo iz zadarskog MAS-a na izložbi „Ljudi od stakla“
U muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca Arheološkog muzeja Istre u Puli otvorena je izložba suvremenog umjetničkog stakla iz Zbirke donacija Muzeja antičkog stakla u Zadru pod nazivom „Ljudi od stakla“. Izložba predstavlja suvremeno umjetničko staklo hrvatskih umjetnika, ali i umjetnika iz inozemstva, te široj javnosti približava staklo kao vrijedan umjetnički medij.
Muzej antičkog stakla u Zadru specijalizirani je arheološki muzej za antičko staklo i upravo je taj koncept uvjetovao ekspanziju na različita polja, kako znanstvena tako i umjetnička. S timom stručnjaka arheologa i povjesničara umjetnosti, Muzej je izrastao u referentnu ustanovu za izučavanje antičkog stakla, ali i stakla kasnijih povijesnih razdoblja. Na tom je tragu uz postojanje muzejskih radionica za izradu staklenih predmeta, prvenstveno antičkih replika, ali i suvremenih oblika, Muzej postao mjesto susreta umjetnika koji stvaraju u mediju stakla. Izuzetne izložbe, na kojima su se predstavili brojni domaći i inozemni umjetnici, visoka razina organizacije te kvalitete postava i izdavačke djelatnosti, rezultirali su prihvaćanjem Muzeja kao važne reference za izlaganje, ali i za doniranje radova. Na 56 izložbi suvremenog umjetničkog stakla, u Muzeju antičkog stakla u Zadru od otvorenja 2009. godine predstavilo se, na samostalnim ili velikim skupnim izložbama, mnoštvo hrvatskih i stranih umjetnika. S protokom vremena formirala se i Zbirka donacija suvremenog umjetničkog stakla, koja se svakom novom izložbom, u skladu sa željama umjetnika koji izlažu, obogaćuje novim akvizicijama.
Izvor: Muzej antičkog stakla
Muzej antičkog stakla u Zadru godinama njeguje partnerski odnos s Arheološkim muzejom Istre u Puli. Razmjena izložbi važan je aspekt muzejskog rada te su brojne izložbe obaju muzeja postavljane u Zadru i u Puli tijekom godina. Četvrto izdanje izložbe „Ljudi od stakla“ koje je otvoreno u Puli 5. ožujka 2026., najbogatije je do sada. Predstavlja gotovo 17 godina rada Muzeja antičkog stakla s prikazom 56 plakata svih održanih izložbi suvremenog umjetničkog stakla te odabranih 89 umjetnina 60 autora. Izbor ovako znatnog broja radova bilo je vođeno željom da Muzej predstavi bogatstvo svoje zbirke, a koja se može kvalitetno postaviti u izuzetnom prostoru Svetih srca u Puli.
Umjetnine su odabrane po dosadašnjem kriteriju, a to je da su to radovi s održanih izložbi u prostoru Muzeja. U postavu se nalaze i dva rada posuđena za ovu svrhu od obitelji istaknutog hrvatskog umjetnika Raoula Goldonija, pionira umjetničkog stakla u Hrvatskoj, čija je retrospektivna izložba održana u MAS-u 2012. godine, ali se njegovi radovi ne nalaze u zbirci.
Izložbeni projekt „Ljudi od stakla“ poseban je jer se s protokom vremena nadopunjuje novim akvizicijama te pokazuje aktivan rad Muzeja antičkog stakla na ovom polju. Za gostovanje u Puli, izložba „Ljudi od stakla“ donosi i 34 nove akvizicije koje nisu nikad izlagane u ovakvom postavu.
Veliko je zadovoljstvo što je dio postava i osam radova hrvatskih umjetnika doniranih Muzeju nakon održanog 1. hrvatskog bijenala umjetničkog stakla, a koji će svoje drugo izdanje imati upravo u 2026. godini. Vrijedne spomena su i dvije novije velike donacije – 28 radova hrvatske umjetnice Iris Bondore Dvornik te 18 radova mađarskih umjetnika s velike skupne izložbe „Povezani staklom“ održane 2023. godine u suradnji s Društvom mađarskih umjetnika stakla.
Izvor: Muzej antičkog stakla
Postav izložbe prožima glazba, detalj koji kao i izloženo umjetničko staklo prezentira duh zadarskog Muzeja. Glazbena podloga dio je autorske glazbe Milka Belevskog, skladane za stalan postav Muzeja antičkog stakla u Zadru, u kojem se svakodnevno reproducira, a sastoji se od dva dijela: „Doživljaj stakla“ i „2010 Staklena odiseja“.
Muzej antičkog stakla u Zadru uspješno spaja staro i novo. Suvremeno umjetničko staklo dodana je vrijednost radu Muzeja antičkog stakla u Zadru, ovog posebnog arheološkog muzeja, Muzeja koji čuva, proučava i promovira staklo od antike do danas.
Autorica izložbe je Jadranka Belevski, muzejska savjetnica dokumentaristica i voditeljica Zbirke donacija suvremenog umjetničkog stakla Muzeja antičkog stakla u Zadru. Uz izložbu je izdan i hrvatsko-engleski katalog na 80 stranica, u kojem su publicirani svi izloženi radovi.
Izložba „Ljudi od stakla“ otvorena je do 27. travnja 2026.
(Jadranka Belevski)
Fotografirao: Ivan Tibor Grujić
Samoborski muzej – izložba predstavlja oružje iz muzejskog fundusa
U otvorenoj galeriji Samoborskog muzeja postavljena je izložba „Oružje iz fundusa Samoborskog muzeja“ na kojoj je predstavljeno najreprezentativnije oružje i predmeti usko vezani uz oružje iz Povijesne zbirke koji potječu iz razdoblja od 16. do 20. stoljeća. Izložbu su upotpunile fotografije iz Zbirke fotografija i Fototeke Samoborskog muzeja pružajući posjetitelju širu sliku oružja kao predmeta koji je od svoje isključivo funkcionalne uloge, kroz povijest, došao do uloge koja znači čast i vlast. Cilj ove izložbe je sagledati oružje iz kulturološke i tehnološke perspektive tako da sami predmeti budu u središtu, odnosno da samo oružje priča o svojem identitetu i identitetu svojeg nositelja kroz mnogobrojne ornamente i ukrase koji ga krase.
Kroz izložbu je prikazano raznovrsno hladno oružje, od buzdovana i jatagana preko sablji pješadije i konjice do sablje dočasnika carske i kraljevske mornarice, a posebna je pažnja posvećena paradnim sabljama. Tako se isteče paradna sablja iz 19. stoljeća koja je prema predajama pripadala samom Ferdi Livadiću, a posebna je po tome što osim prekrasno ukrašenih korica, ima ukrašeno i samo sječivo. Sječivo je ukrašeno postupkom jetkanja – proces kojim se skida određeni dio metala nagrizajućim sredstvom, dok se ostatak sječiva zaštiti, a trag koji nastaje sličan je graviranju.
Fotografirao: Ivan Tibor Grujić
Od vatrenog oružja posebnu pažnju privlači brojno oružje s mehanizmom na kremen. Predstavljeni su prekrasni primjerci kubura i pušaka iz 18. i 19. stoljeća sa zadivljujućim ornamentima koji pokazuju impresivnu vještinu tadašnjih majstora. Ipak, najviše pažnje na izložbi plijeni glomazna puška kremenjača s osmerokutnom cijevi promjera gotovo 30 mm. Ova puška odlično prikazuje snagu i spretnost vojnika u baratanju oružjem.
Ne smijemo zaboraviti spomenuti i slijepe puške Samoborske narodne garde, posebno važnog predmeta za povijest Samobora. Radi se o potpuno drvenim puškama s kojima su gardisti vježbali tijekom 1848. godine dok nisu, nakon opetovanih molbi Banskom vijeću, napokon dobili prave puške, i to s talijanske bojišnice. Pravim vatrenim oružjem, ugled Garde odmah je porastao, a slijepe puške pale su u zaborav.
Izložba završava modernim poluautomatskim i automatskim oružjem od kojeg su predstavljeni pištolj Zastava M57 i puškomitraljez M 29 (M1924) s bipodom. Istaknutim primjerima možemo vidjeti kako se ponovno vraćamo na onu isključivo funkcionalnu ulogu, bez kulturološkog utjecaja i popratnih ornamenata. Na kraju se postavlja pitanje kakva je budućnost oružja kao povijesnih izvora, misleći pritom na cyber, psihološko i biološko oružje koje iza sebe ne ostavlja fizički predmet. Predstavljat će to veliki izazov za muzejsku zajednicu koja će modernom oružju morat pristupiti kao nematerijalnom povijesnom izvoru, koje unatoč nedostatku fizičkog oblika, djeluje na značajno veći broj ljudi od jedne sablje ili mitraljeza.
Autorica izložbe je kustosica Rebeka Meglić, a izložba se može pogledati do kraja travnja u Vili Allnoch na adresi Starogradska 12.
(Rebeka Meglić)
Fotografirala: Maja Cepetić Rogić
„Supermaraton Zagreb – Čazma“ – pet desetljeća najduže cestovne utrke u Hrvatskoj
U Gradskom muzeju Čazma otvorena je izložba „Supermaraton Zagreb – Čazma. 50 priča za 50 godina“ koja kroz osobne priče, uspjehe i izazove pruža jedinstveni uvid u ovu najstariju sportsko-turističku manifestaciju čazmanskog kraja. Autorica izložbenog postava i popratnog kataloga je povjesničarka i kustosica Marina Junger Sokolović.
Prvi supermaraton Zagreb – Čazma održan je 29. studenoga 1976. godine povodom Dana Republike i 750. obljetnice prvog spomena Čazme. Tadašnji Odbor za proslavu važnijih datuma putem Radio Zagreba i, danas vrlo aktualnog Vjesnika, objavio je javni poziv za predlaganje obilježavanja ovih važnih obljetnica. Javio se Varaždinac, atletičar, Boris Kožar koji je u skladu sa svojim interesima predložio supermaraton – utrku dugu 62 km i 350 metara, najdužu cestovnu utrku u tadašnjoj Jugoslaviji. Unatoč činjenici da se utrka nije održala svega tri puta, tradicija supermaratona održala se 50 godina do danas – bez obzira na naziv države i političke sustave, po kiši, suncu, „minusu i plusu“, usprkos financijskim poteškoćama, ratovima i pandemijama.
Izložba „Supermaraton Zagreb – Čazma. 50 priča za 50 godina“ konceptualno je podijeljena na dva dijela. Prvi dio rezultat je povijesnog istraživanja, odnosno sustavnog prikupljanja, kritičke analize i interpretacije izvorne povijesne građe – od fundusa gradskog muzeja, arhive Sportske zajednice Grada Čazme i Grada Čazme do istraživanja na terenu. Drugi dio posvećen je pojedincima, karikama u lancu, onima koji stoje ispred starta i iza cilja. Predstavljeno je ukupno 57 predmeta – 36 iz fundusa Gradskog muzeja Čazma te 21 predmet iz privatnog vlasništva autora priča, kao njihov kontekst.
Fotografirala: Maja Cepetić Rogić
Kroz 25 plakata, izložba prati najvažnije događaje, pobjednike, novitete, zanimljivosti kao i anomalije kroz različita vremenska razdoblja. Utrka se nije održala 1991. godine zbog ratnih zbivanja, kao niti 2020. i 2021. godine zbog pandemije COVID-a. Tu treba spomenuti i 2010. te otkazani 35. supermaraton koji je samo zbog entuzijazma sportaša, prije svega Čazmanaca predvođenih Franjom Anićem, ipak održan. U drugom dijelu naglasak je na 50 priča sudionika supermaratona – organizatora, sudaca, novinara, službi sigurnosti, lokalnih vlasti, trkača, sudionika popratnih događanja, pa i publike. Priče su osobna iskustva, emocije, mišljenja, sjećanja, izazovi i trijumfi pojedinca. Naime, supermaraton Zagreb – Čazma nisu samo prijeđeni kilometri, pobjednici, rezultati, start i cilj, početak i kraj utrke. Supermaraton su mjeseci priprema, dogovora i pregovora, sati trčanja, vježbanja i uvježbavanja. Supermaraton su ljudi.
Izložba „Supermaraton Zagreb – Čazma. 50 priča za 50 godina“ može se pogledati do 30. travnja 2026. godine u prostorijama Kulturnog centra u Čazmi, nakon čega postoji mogućnost izlaganja prigodno uzduž staze kojom se trči ovaj supermaraton.
(Marina Junger Sokolović)
ICOM-ova radionica – „Heritage on Stage“ u Puli
Činjenica da se suvremeni muzeji sve se češće suočavaju s financijskim pritiscima i potrebom za širenjem publike i diverzifikacijom izvora prihoda, što otvara važna pitanja o vrijednostima, odgovornostima i načinu korištenja muzejskih prostora potakla je ICOM SEE da organizira prvu, dvodnevnu, međunarodnu radionicu „Heritage on Stage“ koja će se održati u Arheološkom muzeju Istre u Puli 21. i 22. svibnja ove godine.
Projekt „Heritage on Stage“ bavi se pitanjem kako muzeji i baštinski lokaliteti usklađuju svoju primarnu misiju očuvanja, istraživanja i interpretacije baštine s njihovom sve izraženijom ulogom mjesta održavanja kulturnih događanja i komercijalnih aktivnosti. Ova radionica kombinirat će izlaganja, interaktivnu radionicu, diskusije i terenske obilaske, okupljajući muzejske stručnjake i druge eksperte kako bi raspravili mogućnosti i izazove korištenja muzeja i baštinskih lokaliteta kao mjesta za razna događanja.
Radionica je namijenjena muzejskim profesionalcima, voditeljima interpretacijskih centara, kao i predstavnicima jedinica lokalne samouprave i turističkih zajednica zainteresiranima za korištenje muzeja i baštinskih lokaliteta kao prostora za događanja. Sudjelovanje je besplatno, ali je prijava obvezna te se zainteresirani mole da ispune online prijavni obrazac kako bi osigurali svoje mjesto i pridruže se u Puli radionici i promišljanju kako naše institucije mogu uravnotežiti svoju misiju sa zahtjevima i mogućnostima organiziranja događanja u specifičnim prostorima.
Više informacija o programu i predavačima dostupno je u brošuri radionice dostupnoj na stranicama ICOM-a.
Organizatori radionice su ICOM SEE, uz potporu ICOM Special Project Grant programa Međunarodnog komiteta za muzeje (ICOM) iz Pariza, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Arheološkog muzeja Istre u Puli te projektnih partnera ICOM Hrvatska, ICOM INTERCOM, ICOM Mađarska, ICOM Bosna i Hercegovina, ICOM Slovenija i ICOM Latvija.
(ICOM SEE)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr