U Arheološkom muzeju u Splitu 23. travnja 2026. godine predstavljena je dvojezična monografija Salona ex vitro. Salonitansko stakleno posuđe autorice dr. sc. Zrinke Buljević, muzejske savjetnice Arheološkog muzeja u Splitu, koja donosi sustavnu katalošku obradu i analizu staklenog posuđa iz Salone, nekadašnjeg glavnog grada rimske provincije Dalmacije.
Stakleno posuđe predstavlja važan segment materijalne kulture antičkog razdoblja, a njegova analiza omogućuje uvid u svakodnevni život, gospodarske aktivnosti, trgovinske mreže i tehnološki razvoj unutar Rimskog Carstva. Salona, kao administrativno, političko i gospodarsko središte provincije Dalmacije, pruža iznimno bogat arheološki kontekst za proučavanje ove vrste građe. Upravo kroz sustavnu obradu salonitanskog staklenog posuđa moguće je sagledati promjene u proizvodnji, distribuciji i funkciji stakla kroz više stoljeća, ali i prepoznati šire kulturne i društvene procese koji su oblikovali antički svijet.
Monografija se temelji na doktorskom istraživanju autorice, proširenom na kasnoantičko razdoblje te novim i dosad neobjavljenim nalazima. Na više od 450 stranica prezentirano je 750 predmeta iz fundusa Muzeja, datiranih u razdoblje od sredine 2. stoljeća pr. Kr. do 7. Stoljeća. Građa je obrađena kroz tipološko-kronološki sustav koji uključuje klasifikaciju prema tehnici izrade, namjeni i morfološkim karakteristikama.
Katalog obuhvaća stakleno posuđe izrađeno različitim tehnikama, uključujući izradu tehnikom jezgre, oblikovanja pomoću kalupa, slobodnim puhanjem i puhanjem u kalup, čime je omogućeno kronološko praćenje razvoja proizvodnih tehnologija. Unutar kataloške obrade provedena je i podjela prema funkciji, koja obuhvaća kozmetičko i farmaceutsko posuđe, stolno posuđe, posuđe za pohranu i transport te ostale kategorije. Svaka kataloška jedinica uključuje podatke o mjestu nalaza, inventarnom broju, opisu i dimenzijama predmeta, kao i relevantne analogije i bibliografiju, čime publikacija pruža čvrstu osnovu za daljnja istraživanja.
Poseban doprinos rada predstavlja uključivanje analognih i srodnih nalaza s područja rimske provincije Dalmacije, čime se salonitanska građa smješta u širi regionalni kontekst. Time monografija ne predstavlja samo objavu muzejskog fundusa, već i značajan doprinos proučavanju rimskog staklenog posuđa. Rad je ujedno i prva sinteza teme koncipiran tako da bude koristan stručnjacima u kabinetskom i terenskom radu.
Uz katalošku obradu, publikacija donosi pregled dosadašnjih istraživanja salonitanskog stakla, te analizu razvoja tehnika, tipologiju salonitanskog posuđa, zaključna razmatranja s osvrtom na kontekst nalaza, klasifikaciju i lokalnu proizvodnju te pojmovnik, čime nadilazi okvir klasične muzejske publikacije i postaje relevantno znanstveno djelo u području rimske provincijalne arheologije.
Objavom ove monografije Arheološki muzej u Splitu dodatno potvrđuje svoju ulogu u sustavnom istraživanju, obradi i prezentaciji arheološke građe koju čuva, te doprinosi boljem razumijevanju materijalne kulture i svakodnevice antičkog razdoblja na prostoru Dalmacije.
Početkom travnja u Gradskoj galeriji Sikirica u Sinju otvorena je gostujuća izložba Između snova i jave, nastala u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti. Izložba je realizirana kao dio ciklusa NMMU u gostima, s ciljem da se – dok traje obnova sjedišta Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – dijelovi bogate nacionalne zbirke fragmentarno predstave u manjim sredinama, u suradnji s muzejskim institucijama koje djeluju na lokalnim razinama.
Izložba Između snova i jave početkom je godine bila predstavljena u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, a donosi izbor kapitalnih djela nacionalne umjetnosti nastalih u rasponu od više od 130 godina. Autorsku i kustosku koncepciju izložbe potpisuje ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, koji je djela iz nacionalne zbirke moderne umjetnosti povezao prema tematskom ključu stvaralaštva na granici stvarnosti i imaginacije. Izložba okuplja radove u kojima se umjetnici i umjetnice ne zadržavaju na izravnoj refleksiji vidljive stvarnosti, nego oblikuju unutarnje svjetove, snovite prizore, osobne mitologije, fantastične krajolike, simboličke prostore i različita stanja imaginacije. U tom smislu naslov Između snova i jave funkcionira ujedno i kao interpretacijski okvir kroz koji se povezuju različita razdoblja, autorske poetike i stilske formacije hrvatske moderne i suvremene umjetnosti.
Fotografirao: Miroslav Lelas
Za potrebe gostovanja, autorsku koncepciju Branka Franceschija prostoru Gradske galerije Sikirica prilagodile su ravnateljica ustanove dr. sc. Dragana Modrić i kustosica Ana Žanko. Poštujući prostorne uvjete i ograničenja galerije, kao i odnose među odabranim djelima, postav nije oblikovan kao strogo linearni ili kronološki pregled, nego kao niz stilskih, tematskih i vizualnih susreta među različitim autorskim poetikama i vizualnim narativima. Takav pristup omogućio je i novo prostorno čitanje izložbe jer je naglasak primarno stavljen na međusobne odjeke motiva, ugođaja i unutarnjih stanja. Tako se, primjerice, poetski i simbolički prizori prve moderne, poput Putnika Naste Rojc iz 1911. i Grada Disa Mirka Račkog iz 1906. godine, u postavu dovode u dijalog s fantastičnim vizijama, nadrealnim prostorima i suvremenijim umjetničkim promišljanjima forme, sna i osobnog iskustva, poput Kozmičkih orgulja Milene Lah iz 1988. godine ili recentnog djela Tantra – dijalog (2023.), mladog suvremenog autora Bartola Galovića. Izložbeni narativ pritom se gradi kroz tematske i emocionalne poveznice među djelima, a ne kroz njihovo strogo povijesno nizanje.
U prostornoj koncepciji izložbe središnje mjesto zauzima kapitalno djelo Vlahe Bukovca Gundulić zamišlja Osmana iz 1894. godine, koje ujedno predstavlja i narativnu okosnicu izložbene koncepcije. Bukovčev prikaz pjesnika u trenutku zamišljanja književnog djela kao umjetnički prikaz između povijesne stvarnosti, umjetničke vizije i unutarnje slike, ishodište je cijelog koncepta, u okviru kojeg djela različitih autora i autorica Branko Franceschi povezuju motivima sna, imaginacije, introspekcije, simboličkog mišljenja i osobnih umjetničkih svjetova. Za izložbu su odabrana djela Ljube Babića, Vlahe Bukovca, Bartola Galovića, Željka Hegedušića, Otona Ivekovića, Vasilija Jordana, Ksenije Kantoci, Miroslava Kraljevića, Nives Kavurić-Kurtović, Ferdinanda Kulmera, Milene Lah, Željka Lapuha, Kate Mijatović, Ratka Petrića, Ivana Rabuzina, Mirka Račkog, Vanje Radauša, Naste Rojc, Matije Skurjenija, Miljenka Stančića, Josipa Škarpe, Ivana Studina, Hrvoja Šercara, Vladimira Varlaja, Emanuela Vidovića i Zlatana Vrkljana. Premda je riječ o autorima i autoricama različitih generacija, poetika i interesa, izložba ih ne okuplja kronološki, nego tematski, kroz njihovo kretanje između vanjskog svijeta i unutarnje predodžbe. Postav izložbe također prate kratki informativni tekstovi koje potpisuje Branko Franceschi, koji posjetiteljima daju osnovni uvid u koncepciju izložbe, izbor radova i programski okvir ciklusa NMMU u gostima. Nenametljivo uključeni u prostor, tekstovi upućuju na tematske poveznice među djelima i pomažu u čitanju izložbe kao cjeline.
Fotografirao: Miroslav Lelas
Gostovanjem u Gradskoj galeriji Sikirica, djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti predstavljena su publici Sinja i Cetinske krajine u lokalnom galerijskom prostoru, čime je ostvaren jedan od temeljnih ciljeva programa NMMU u gostima, da se kapitalna djela hrvatske povijesti umjetnosti predstave i u manjim sredinama te učine dostupnima publici izvan velikih kulturnih i muzejskih središta. Jedinstvenu priliku da upravo u Sinju razgledaju remek-djela nastala u više od 130 godina nacionalnog stvaralaštva, posjetitelji će imati sve do 19. svibnja, do kada će izložba biti otvorena.
(Ana Žanko)

Informatica Museologica 57/2026 – poziv za dostavu stručnih priloga
Muzejski dokumentacijski centar objavljuje javni poziv za dostavu stručnih priloga za ovogodišnji broj časopisa Informatica Museologica (57/2026), posvećen temi „Muzealizacija prirode – od rada sa zbirkama do kustoskih koncepata“. Tema broja obuhvaća raznovrsne muzeološke pristupe prirodi – od rada sa zbirkama prirodne baštine do kustoskih i umjetničkih koncepata oslonjenih na prirodne procese, materijale i posthumanističke perspektive koje propituju antropocentrične poglede na mrežu odnosa između ljudi, drugih živih bića i okoliša.
Suvremene društvene i klimatske promjene intenziviraju potrebu za reinterpretacijom prirodoslovnih zbirki, njihovom rekonceptualizacijom unutar novih epistemoloških i kustoskih pristupa te za razvojem inovativnih metodologija izlaganja i muzejske medijacije. Brojni prirodoslovni muzeji razvijaju nove modele interpretacije prirodne baštine kroz multimedijalna iskustva i interaktivne audiovizualne sadržaje, pri čemu se fokus premješta s pasivnog promatranja na participaciju i iskustveno učenje. Istodobno, etnografski muzeji – usmjereni na odnos čovjeka i prirode kroz svakodnevne prakse, znanja i vjerovanja – kritički preispituju vlastitu poziciju na razmeđi prirode i kulture te otvaraju prostor za kompleksne, interdisciplinarne modele interpretacije.
Od 2010-ih godina na međunarodnoj muzejskoj i umjetničkoj sceni sve su prisutnije kustoske i umjetničke prakse koje ekosustave ne koriste samo kao motive inspiracije, već ekološke odnose i procese integriraju u nove načine promišljanja i prezentacije unutar muzejskih institucija. Umjetnici i kustosi sve se više odmiču od antropocentrične perspektive te se okreću biocentričnim i ekocentričnim pristupima koji naglašavaju povezanost čovjeka, drugih živih bića i okoliša. U području vizualnih umjetnosti, fotografije, videosnimke i podaci o prirodnim ekosustavima algoritamski se obrađuju alatima umjetne inteligencije kako bi se stvarale imerzivne digitalne vizualizacije prirode. Biocentrični zaokret postaje vidljiv i u hrvatskim muzejima, osobito u kustoskim koncepcijama koje umjetničke predmete i građu prirodne baštine izlažu nehijerarhijski, uspostavljaju nove odnose između ljudskog i „više-nego-ljudskog“ te prirodu sagledavaju kao „živi arhiv“ i ravnopravnog partnera u ljudskom djelovanju i umjetničkom stvaranju.
Potaknuti suvremenim interesom za prirodoslovlje te biocentričnim i ekocentričnim pristupima muzeološkoj teoriji i praksi, pozivamo muzeje sa zbirkama prirodoslovne, etnografske i umjetničke građe, baštinske institucije, ekomuzeje, interpretacijske centre te muzejske stručnjakinje i stručnjake, na dostavu stručnih tekstova koji obuhvaćaju sljedeća područja i aspekte muzeološkog rada:
- rad s prirodoslovnim zbirkama (paleontološka, geološka i biološka građa)
- klasifikaciju i nomenklaturu prirodne baštine
- etičke aspekte prikupljanja, čuvanja i izlaganja prirodoslovne građe
- dokumentiranje i interpretaciju biljnih i životinjskih vrsta u muzeološkom kontekstu
- kustoske i umjetničke prakse inspirirane prirodom (izložbe, edukacije, radionice, posebni programi)
- medicinu, farmaciju, veterinarsku patologiju i lovstvo kao dio muzejske interpretacije i baštine
- tradicijska i etnografska znanja o prirodi (ljekarništvo, uporaba biljaka, tradicijska vjerovanja i prakse)
- suvremene ekološke perspektive, uključujući ekofeminizam i ekohistoriju
- teorijsko preispitivanje suvremene uloge muzeja u očuvanju i interpretaciji prirode
- preventivnu zaštitu i očuvanje prirodoslovne građe.
Pored priloga obuhvaćenih temom broja, časopis Informatica Museologica objavljuje i priloge o aktualnim događanjima, projektima i praksama iz hrvatskih i međunarodnih muzeja u rubrikama Riječ je o...; Iz muzejske teorije i prakse; Pogledi, događaji, iskustva; Prikazi; Zaštita i dr.
Rok za slanje priloga je 15. srpnja 2026.
(Iva Brižan)
Svoje priloge šaljite na e-mail adresu urednice Ivone Marić: imaric@mdc.hr
Upute suradnicama i suradnicima
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr