U mnogim drevnim kulturama pronalazimo božanstva koja su na neki način povezana s plesom, neka od njih i sama plešu, neka su zaštitnici plesa ili pak komuniciraju sa svojim štovateljima putem plesnih rituala. Od mnogobrojnih bogova u čiju se čast plesalo posebno se ističe Dioniz, bog vina, ekstaze, prirode i vegetacije. Za vrijeme njegovih svetkovina sudionici su se plesom, pjevanjem, vikanjem i opijanjem dovodili u stanje ekstaze. Menade, sljedbenice boga Dioniza, bile su znane kao divlje i lude, mahnite žene koje nije bilo moguće urazumiti.
Prije dva tisućljeća plesni pokret iz ekstatičnoga, ludog plesa jedne menade isklesan je na kamenoj ploči koja se nalazi u Arheološkome muzeju Zadar, a poznata je pod nazivom Plesačica. Arheološki eksponat postao je inspiracija za multimedijski plesni performans Ples između stvarnosti i mita (hommage Isadori Duncan), autorice i izvođačice Ive Burčul, u sklopu kojega je prikazan i kratki plesni film Menada. Njezin ples oslobađa maštu i vodi nas na putovanje kroz vrijeme. Vidimo suvremenu menadu u bijeloj haljini, gracioznu i bosih stopala, a svaki je njezin pokret radost i ekstaza u najčišćem obliku. (T. A.)
Program je realiziran u sklopu Edukativne muzejske akcije (EMA-e) u povodu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 2022. Tema EMA-e bio je ples.
[Arheološki muzej Zadar - sadržaj filma i tehnički podatci]