HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Marija Šercer

Zvanje prof. povijesti i povijesti umjetnosti
Znanstveni stupanj mr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje muzejska savjetnica (u mirovini)
Polje djelovanja povijest i povijest umjetnosti,
Uže polje djelovanja umjetnički obrt, umjetnički ukrašeno hladno oružje 17. i 18. stoljeća, stari zagrebački obrti
Ustanove Muzeju Srba u Hrvatskoj, Zagreb,
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Marija Šercer rođena je 1933. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Subotici, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1957., grupu povijest i povijest umjetnosti. Jednu je godinu radila u Osnovnoj školi u Ivancu kao profesor povijesti, a od 1959. bila je kustosica u Muzeju Srba u Hrvatskoj. Nakon pripajanja tog Muzeja Povijesnome muzeju 1963., preuzela je poslove kustosice u toj ustanovi.
Budući da joj je majka bila Mađarica, odlično je govorila mađarski jezik pa je dobila stipendiju za šest mjeseci studijskog boravka u Mađarskoj radi usavršavanja u struci. Od 1967. vodila je Zbirku oružja u Hrvatskom povijesnome muzeju u Zagrebu. Najprije je obradila Zbirku oružja Desnica, koju je književnik Vladan Desnica prodao HPM-u. Usto je obradila arhivsku građu - korespondenciju obitelji Desnica koja se odnosi na bosanskohercegovački ustanak iz 1875. Inventirala je i sustavno obradila hladno oružje, koje je prikazano na izložbama "Staro oružje na motki", 1972. "Jatagani", 1975., "Mačevi, bodeži, noževi", 1977., "Sablje", 1980.
Godine 1975. magistrirala je s temom Umjetnički ukrašeno hladno oružje 17. i 18. stoljeća u Povijesnome muzeju Hrvatske. Priredila je nekoliko gostujućih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sve izložbe pratili su i katalozi.
Dvije su izložbe s reprezentativnim katalozima pobudile posebnu pozornost: "Stari zagrebački obrti", 1991. i "Znamenja vlasti i časti u Hrvatskoj 19. stoljeća.", 1994. godine. Kao izuzetna stručnjakinja za hladno oružje pomagala je mnogim muzejim diljem Hrvatske pri inventarizaciji i novim postavima (muzejima u Slavonskom Brodu, Šibeniku, Gornjoj Stubici, Sinju, Turopolju, Varaždinu, Rijeci, Čazmi Ozlju, Pazinu i dr.).
Osim tekstova u katalozima, objavila je brojne znanstvene članke u domaćim i inozemnim stručnim časopisima, a često se javljala stručnim i muzeološkim prilozima u brojnim stručnim publikacijama novinama i kao autorica i kao prevoditeljica. Dobitnica je Plakete u povodu 150. godišnjice Hrvatskoga narodnog muzeja u Zagrebu.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 28. veljače 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Ja sam više radila individualno, iako sam sudjelovala na skupnim izložbama, ako je što trebalo, recimo, Bitka kod Siska, ili Bitka na Mohačkom polju, Ilirski preporod, pa onda Hrvatski narodni prporod, u Muzeju za Umjetnost i obrt. To je bila jedna velika izložba gdje sam ja sudjelovala s cehovskom građom. Iskreno priznajem, ja sam radila više samostalnih izložaba, a kod rada na oružju sam se automatski zainteresirala za građu i oružara, za Zagreb i njegovu produkciju, rad tih djelatnika, kovača, puškara. Tako sam došla i do cehova. Malo po malo nekako se ta građa prikupila i ušli smo u zajedničku izložbu. Zapravo, to je bila moja izložba, Zagrebački cehovi, koja je bila postavljena u Muzeju grada i koja je bila u njihovom prostoru, u onom starom, ne sadašnjem, ne znam više u koliko soba, ali uglavnom sve je sjelo iako je bilo jako puno izložaka, nekako je bilo dosta pregledno. Jedino sam imala peh, jer je to bilo u siječnju '91., počeli su sukobi, rat, sve je bilo sporadično, ali baš zbog tih opasnosti građu i arhivu, sve je trebalo polako vratiti da ne bi slučajno nastradala.

Iz knjižnice MDC-a

Iz personalnog arhiva