HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Ariana Kralj

Zvanje profesor povijesti umjetnosti i njemačkog jezika
Znanstveni stupanj VSS
Stručno zvanje upraviteljica Gliptoteke
Polje djelovanja vođenje kulturnih projekata, spajanje tradicijskih i suvremenih načina koncipiranja muzejsko-galerijske djelatnosti
Ustanove Gliptoteka HAZU
Ariana Kralj rođena je u Pragu 1949. godine gdje je živjela do svoje devete godine. Srednju školu završila je u Zagrebu, a povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost diplomirala je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon studija radila je kao prevoditeljica u turizmu i industriji, a od 1979. godine započinje s djelatnošću u kulturi.
Zaposlila se u LIKUM-u kao voditeljica Galerije „Ulrich“, a poslije je radila kao v. d. ravnatelja te ravnateljica svih LIKUM-ovih sastavnih jedinica (galerije, prodavaonica i ljevaonice).
Nakon osnutka nove Galerije „ULUPUH“ pozvana je da bude voditeljica.
Na zamolbu članova Odbora Hrvatskoga društva likovnih umjetnika preuzela je vođenje HDLU-a u razdoblju od 1992. do 1996. godine.
To razdoblje obilježeno je povratkom HDLU-a iz Galerije „Karas“ u Praškoj ulici u prostorije Starčevićeva doma, a zatim u Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Meštrovićevu paviljonu na Trgu žrtava fašizma.
Osnutkom Hrvatskoga muzeja arhitekture HAZU imenovana je njegovom voditeljicom.
Nakon rada u Hrvatskome muzeju arhitekture zaposlila se u Ministarstvu kulture u Upravi za nakladništvo, knjižnice, informatizaciju, muzeje i likovne djelatnosti.
Bavila se problematikom muzejsko-galerijskih ustanova i koordinirala pravnu regulativu u rješavanju toga profila djelatnosti.
Bila je članica Organizacijskoga odbora Radne skupine „Kultura i znanost“ unutar Radne zajednice podunavskih regija koja je izradila projekt „Dunav – put kulture“ te članica Upravnoga vijeća Muzeja Hrvatskog zagorja, Upravnoga vijeća Galerije „Klovićevi dvori“ i Upravnoga vijeća Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti.
Sudjelovala je u organizacijskim odborima Salona mladih, Zagrebačkoga salona i Trijenala hrvatskoga kiparstva te je radila kao članica Stručnoga povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika.
Od 2001. godine bila je upraviteljica Gliptoteke HAZU, članica Upravnoga odbora Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, članica Upravnoga odbora Hrvatskoga dječjeg festivala, članica i predsjednica Savjeta Galerije „Milan i Ivo Steiner“ u okviru Židovske općine Zagreb, članica Odbora za Nagradu Zagrebačke banke za mlade umjetnike, predsjednica Upravnoga vijeća Muzeja Ivana Meštrovića te izvršna urednica znanstvene edicije HAZU-a „Artis Historia“.
Odlikovana je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2004. godine dobila je Nagradu grada Zagreba kao upraviteljica Gliptoteke HAZU za pokretanje i vođenje brojnih projekata i poticanje rada mnogih muzejsko-galerijskih organizacija i ustanova s posebnim naglaskom na spajanje tradicijskih i suvremenih načina koncipiranja muzejsko-galerijske djelatnosti.

Napomena: Podaci preuzeti iz anketnoga upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i intervjua snimljenoga 7. veljače 2013. Razgovor vodila i snimila Iva Validžija.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Vizija je dovesti mladog čovjeka, ali čovjeka s potencijalom. U nizu godina što ovdje radim, moram reči, da raditi u muzeju je takva povlastica, tako nešto elitno, pri tome ne mislim nešto pomodno elitno, nego duhovno elitno. To je tako neka prekrasna stvar da bi trebalo zaista napraviti strašnu selekciju i samo najkvalitetnijim mladim ljudima otvoriti vrata muzeja. Velika su ulaganja u muzeje, nemojmo danas gledati plaće, plaće su male, ali kad to vi u totalu sagledate...a osim toga vi isporučite takvom jednom čovjeku građu na obradu, to je jedna tolika riznica kreativnosti. Direktor bi trebao takvim ljudima, ako ima sreću da ih ima, zaista omogućiti optimalne uvjete rada, to je njegova funkcija, a mlade ljude već na fakultetu pratiti tko ima takve potencijale. Naravno da ima radnih mjesta u svakom muzeju gdje je vrlo važno da je netko stabilan, da radi staloženo...i to je neobično važna karika, a za taj izložbeni dio, za tu prezentaciju, tu treba biti druga vrsta potencijala. To nikad nemate u istoj osobi, prema tome jedan muzej mora pokriti više profila, ista struka, ali više profila različitih naboja.

Iz knjižnice MDC-a