Radomir Jurić rođen je 1951. godine u Momićima kod Metkovića. Nakon završetka osnovne škole i gimnazije upisao je studij arheologije i povijesti umjetnosti u Zadru.
Muzejsku karijeru započeo je kao konzervator 1972. godine surađujući s profesorom Božidarom Vilharom u pripremama za novi stalni postav Arheološkoga muzeja Zadar.
Kao voditelj Arheološke zbirke u Ninu započeo je raditi 1976. godine, a 1980. prelazi u Arheološki muzej u Zadru na mjesto kustosa Srednjovjekovne zbirke.
U svojemu bogatom radnom vijeku Radomir Jurić vodio je više od pedeset arheoloških istraživanja Zadra i zadarskoga područja. Uz zadarski kraj sustavno je istraživao područje donjega toka rijeke Neretve gdje je otkrio niz nalazišta iz raznih vremenskih razdoblja. Kao suradnik sudjelovao je u iskapanjima arheoloških lokaliteta diljem Hrvatske. Nalaze s arheoloških terena predstavljao je stručnoj i široj javnosti u obliku znanstvenih, preglednih i stručnih radova u „Diadori“, godišnjaku Arheološkoga muzeja Zadar, ali i u drugim arheološkim izdanjima u Hrvatskoj. Tijekom svojega radnog vijeka bio je autor izložaba kojima je predstavio višegodišnje arheološke terene i nalaze. Jedan od značajnijih nalaza, iz Sv. Jurja iznad Caske, bila je pozlaćena brončana ogrlica, jedinstven nalaz starohrvatskih grobova.
Od 1987. do 2005. godine. bio je ravnatelj Arheološkoga muzeja Zadar. U tome je razdoblju na stručnim skupovima predstavljao nova arheološka nalazišta Zadra, zadarskoga zaleđa i doline Neretve, a usto je redovito prenosio saznanja i promišljanja o posjetiteljima na skupovima muzejskih pedagoga te ostalim znanstvenim i stručnim skupovima koji su se bavili problematikom predstavljanja kulturne baštine, s posebnim naglaskom na arheologiju u muzejima i drugim ustanovama.
Poticao je izložbe kojima je ustanova predstavljala arheološko djelovanje i nalaze koji svjedoče o razdobljima od prapovijesti do novoga vijeka, a koji su bili prikupljani od osnutka Muzeja 1832. godine („Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas“ – u suradnji s Narodnim muzejom Zadar, „150 godina Arheološkoga muzeja u Zadru“, „Dvadeset stoljeća upotrebe novca na zadarskom području“). Na tim je izložbama, zajedno s kolegama, redovito sudjelovao obradivši srednjovjekovne priloge iz fundusa Muzeja i s arheoloških istraživanja koja je vodio.
Za vrijeme Domovinskoga rata, u vrlo teškim uvjetima, osmislio je izložbu „Tko kaže da tog grada nesta ...“ kojom je pokazao devastaciju grada Zadra. Izložba je, kao svjedok ratnih vremena, gostovala diljem Hrvatske i Slovenije.
Neke od izložaba („Rimsko staklo u Hrvatskoj“, „Nakit – magična snaga oblika“) na reprezentativan su način domaćoj, ali i europskoj javnosti predstavile građu Muzeja koja svojim stilskim obilježjima i očuvanošću može parirati reprezentativnim arheološkim zbirkama toga tipa.
Nakon Domovinskoga rata stalni je postav Srednjovjekovne zbirke Arheološkoga muzeja Zadar bio proširen, a obnovljen je i proširen stalni postav Muzeja ninskih starina, koji djeluje kao jedan od odjela Arheološkoga muzeja Zadar, i to izgradnjom lapidarija i aneksa u kojemu je izložena građa srednjega i ranoga novog vijeka te dva starohrvatska broda izvađena iz mora kod Nina.
Radomir Jurić autor je i dijela stalnoga postava zbirke Stomorica u Novalji koji se odnosi na ranokršćansko i srednjovjekovno razdoblje.
Sudjelovao je u izradi stalnoga postava ranoga kršćanstva i srednjega vijeka u Muzeju Velebita, koji je otvoren u Nacionalnome parku „Paklenica“ u Starigradu.
Veliki značaj u stručnome djelovanju Radomira Jurića zauzimala je i izobrazba. Predavao je Muzeologiju u srednjoj strukovnoj školi u Zadru, a 1985. godine izabran je u nastavno zvanje predavača na Filozofskome fakultetu u Zadru, na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti, gdje je predavao kolegije Organizacija kulturnih događanja, Valorizacija i zaštita kulturne i prirodne baštine, Muzeologija te Kulturna baština u funkciji razvoja turizma.
Uz kustoski rad i rad na Filozofskome fakultetu Radomir Jurić godinama je bio kroničar svih kulturnih događanja u gradu Zadru bilježeći ih u časopisu „Zadarska smotra“.
U mirovini je od 2016. godine.
Član je Matice hrvatske (radni član), Hrvatskoga arheološkog društva, Hrvatskoga muzejskog društva te Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“.
Dobitnik je više priznanja i zahvalnica, među kojima se izdvajaju odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, zatim Zlatna zahvalnica, koju mu je dodijelila Zadarska nadbiskupija za doprinos u pripremi i organizaciji posjeta pape Ivana Pavla Drugoga Zadru 9. lipnja 2003. godine, te Povelja za doprinos razvoju turizma u povodu 90. obljetnice turističke organizacije Zadra i Dalmacije.