Željko Demo rođen je 1951. godine u Zagrebu. Nakon završene Klasične gimnazije 1970. godine upisao je arheologiju (A) i latinski jezik (B) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Već tijekom studiranja, uz ostale profesore, na njega je utjecao Duje Rendić-Miočević uputivši ga u numizmatiku koju će kao temu odabrati za diplomski rad („Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st. u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu“). Za vrijeme studija arheološko istraživanje 1974. godine u Privlaci kod Vinkovaca pod vodstvom Marije Šmalcelj bilo mu je uvod u srednjovjekovnu arheologiju koja će mu 37 godina biti profesionalni interes u Arheološkome muzeju u Zagrebu.

Nakon stjecanja diplome i odsluženja vojnoga roka 1976. godine upisao se na poslijediplomski studij antičke i provincijalne arheologije pri Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je u redovnome roku i završio. Doktorski rad pod naslovom „Nalazi novca istočnogotske države na tlu bivše Jugoslavije“ obranio je na Sveučilištu u Ljubljani (Univerza v Ljubljani) 1992. godine. U Upisnik znanstvenika upisan je pod matičnim brojem 228266, a u zvanje znanstvenoga savjetnika izabran je 2012. godine.

U Arheološkome muzeju u Zagrebu, na Srednjovjekovnome odjelu, zaposlio se 1979. godine. Stručni ispit za zvanje kustosa položio je 1982. godine, zvanje višega kustosa stekao je 1999., a zvanje muzejskoga savjetnika 2003. godine. Nakon umirovljenja kolegice Katice Simoni, s kojom je trideset godina aktivno i profesionalno surađivao, preuzeo je 2009. godine vođenje Srednjovjekovnoga odjela Arheološkoga muzeja u Zagrebu.

Dolaskom u Arheološki muzej upoznao se sa svim odjelima i pomoćnim fondovima (Fototeka, Stručni arhiv arheoloških lokaliteta) te je kao mladi kolega bio angažiran u pomoćnim i popratnim poslovima oko novoga stalnog postava Srednjovjekovnoga odjela koji je otvoren 1982. godine. Stečeno iskustvo u radu na postavu pomoglo mu je poslije u izradi stalnoga postava Srednjovjekovnoga odjela Arheološkoga muzeja u Zagrebu koji je ostvaren 2017. godine.

Na početku profesionalne karijere u Muzeju sudjelovao je u manjim izložbama, kao i u muzealizacijama izloga u Zagrebu koji su često služili kao popratni sadržaji aktualnih izložbi, a poslije je sudjelovao u brojnim realizacijama izložbi van matične ustanove.

Kolegama iz hrvatskih muzeja, koji su imali potrebu za njegovim stručnim doprinosom izložbama koje su postavljali, odabirao je građu i pisao stručne natuknice za legende. Uz muzeološki rad aktivno je sudjelovao u procjenama te stručnoj i znanstvenoj obradi muzejske građe, rukovodio brojnim arheološkim iskapanjima ili sudjelovao na njima, predavao na stručnim i znanstvenim skupovima, uređivao ili priređivao monografska izdanja, časopise i muzejske kataloge, recenzirao i ocjenjivao monografska djela i članke u znanstvenim i stručnim časopisima te napisao i objavio niz arheoloških radova i monografskih djela iz područja antičke i kasnoantičke arheologije, arheologije vremena seobe naroda, arheologije ranoga, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka te kasnoantičke, istočnogotske i ranobizantske numizmatike.

Profesionalno znatiželjan i sistematičan, potaknut zanimljivim nalazom iz sjeverozapadne Hrvatske, pristupio je izradi tipologije bjelobrdskih dvodijelnih privjesaka. Pri izradi tipologije istraživao je srednjovjekovno nalazište Lijeva bara u Vukovaru, a pritom se služio i Stručnim arhivom arheoloških lokaliteta Arheološkoga muzeja u Zagrebu, koji je važan izvor podataka starijih kolega koji su manje ili više sustavno, započevši s Marcelom Gorencom, od pedesetih godina 20. stoljeća istraživali spomenuto nalazište. Godine istraživanja, ali i digitalizacije inventarnih podataka i terenske dokumentacije o nalazištu Lijeva bara iznjedrile su izložbu „Vukovar – Lijeva bara: povijest jednog arheološkog nalazišta (tragovi, istraživanja, znamenja)“ koja je u Arheološkome muzeju u Zagrebu bila predstavljena 1996. godine. Uspjeh izložbe i usustavljena cjelokupna dokumentacija pokrenuli su novu seriju kataloga muzejskih zbirki i fundusa „Musei Archaeologici Zagrabiensis Catalogi et Monographiae“. Izdanje iz 2009. godine pod naslovom „Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture: Vukovar – Lijeva Bara (X–XI. stoljeće)“ autorski je potpisao Željko Demo usustavljujući na više od šesto stranica rad svih svojih prethodnika, kao i nalaze bjelobrdskoga kulturnog kompleksa i jednoga od najvećih poznatih srednjovjekovnih groblja u Hrvatskoj.

Uz izložbe u Arheološkome muzeju u Zagrebu i izložbe nastale suradnjom s kolegama iz drugih hrvatskih muzeja, Željko Demo autor je i tematskoga dijela stalnoga postava Gradskoga muzeja Vukovar pod nazivom „Vukovar – Lijeva bara – višeslojno arheološko nalazište“.

Jedan od važnijih arheoloških terena na kojima je iskapao bio je kompleks franjevačkoga samostana na Opatovini u Zagrebu. Godine 2002. ondje je, uz kasnosrednjovjekovno groblje, otkrio tragove ranoga i razvijenog srednjeg vijeka, a upravo zahvaljujući otkriću poluzemunica početak povijesti grada Zagreba pomaknut je s 11. stoljeća, kako se prije smatralo, na polovicu 8. stoljeća. Istraživanje je bilo predstavljeno izložbom i dvojezičnim katalogom.

Arheološki muzej u Zagrebu od 2002. godine predstavljao je javnosti u fazama novi stalni postav. Početkom 2017. godine predstavljen je posljednji dio, „Srednji vijek“, koji je autorski potpisao Željko Demo (uz suradnice Maju Bunčić i Anitu Dugonjić).

Muzeološki, u kontekstu unapređenja profesionalnoga rada u arheološkim muzejima, djelovao je kao matičar prve razine za arheološku građu u okviru Sustava muzeja Republike Hrvatske od 2004. do 2006. godine, kada je pokrenuto i osnivanje specijaliziranoga arheološkog muzeja u Slavoniji.

Bio je član povjerenstava za prihvaćanje, ocjenu ili obranu magistarskih i doktorskih tema i radova, član i predsjednik povjerenstava za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstvena zvanja humanističkih znanosti iz polja arheologija, kao i član Stručnoga povjerenstva za ocjenjivanje stručnih i znanstvenih radova u muzejskoj struci onih osoba koje ostvaruju ostale uvjete za obavljanje poslova višega kustosa i muzejskoga savjetnika.

Nakon umirovljenja nastavio je živjeti s arheologijom te istraživati i pisati o temama kojima se bavio tijekom profesionalnoga života i rada u Arheološkome muzeju u Zagrebu.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika i iz intervjua snimljenog 29. siječnja 2020. Razgovor vodila i snimila Iva Validžija.