HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirao: Denis Bučar

Muzejska 2025. – broj posjetitelja hrvatskih muzeja prešao pet milijuna

Hrvatske muzeje u protekloj je godini posjetilo 5.144.262 posjetitelja, što je porast od 8,1 posto u odnosu na 2024. godinu, no još uvijek nešto manje od rekordne pretpandemijske 2018. kada smo zabilježili 5,4 milijuna posjetitelja.

U anketi koju je Muzejski dokumentacijski centar proveo početkom godine, među 172 muzeja upisana u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH dobiveni su odgovori od 161 muzeja, što je odaziv od 93 posto. Najposjećeniji muzej i dalje je Arheološki muzej Istre koji je protekle godine zabilježio 710.196 posjetitelja, slijede ga Dubrovački muzeji s 550.914 posjetitelja, na trećem je mjestu Tehnički muzej Nikola Tesla s 398.575, četvrti je Muzej grada Splita s 325.613, a na petom su mjestu Muzeji Hrvatskog zagorja s 233.411 posjetitelja. Najposjećenijih pet muzeja ostvarilo je 2,2 milijuna posjeta, od čega strani turisti čine više od polovice posjetitelja.

Pri iščitavanju „top ljestvica“ najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj treba imati na umu da je samo u Zagrebu od 33 registrirana muzeja gotovo polovica još uvijek zatvorena za posjetitelje te se svi posjetitelji koje su zatvoreni zagrebački muzeji privukli svojim izložbama održanima u drugim muzejskim kućama ne pribrajaju muzejima koji su te projekte ostvarili već muzejima u kojima su gostovali, u koje je posjetitelj fizički ušao. Naime, oni najveći u posljednjih su se šest poslije-potresnih i obnoviteljskih godina preusmjerili na gostujuće izložbe i razvili bogatu suradnju s drugim muzejima. Taj se pozitivan trend međumuzejske suradnje može vidjeti i iz statističkih podataka prema kojima je broj posjetitelja gostujućih izložbi porastao u odnosu na prošlu godinu za 130 posto.

Tako je Nacionalni muzej moderne umjetnosti sa svojim izložbenim programom NMMU u gostima prošle godine gostovao u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Gradskome muzeju Križevci, Galeriji Vjekoslav Karas u Karlovcu, Gradskome muzeju Nova Gradiška, Zavičajnome muzeju Našice, Hrvatskome muzeju turizma u Opatiji, te zagrebačkome Tehničkom muzeju, a u Nacionalnome muzeju suvremene umjetnosti (MNAC-u) u Bukureštu bio je prisutan gotovo deset mjeseci s velikom izložbom Paralelne linije / Visoki modernizam u Hrvatskoj 1949. – 1998.

Muzej za umjetnost i obrt mogao je ove godine prijaviti samo 4220 posjetitelja svojeg novog, malog galerijskog prostora premda je na izložbama u gostovanju ostvario 132.000 posjetitelja, samo izložbom Vidi umjetnost – umjetnost promjene u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca i Galeriji Amfiteatar u Puli više od 50 tisuća. Izložbe Muzeja za umjetnost i obrt prošle su godine gostovale i u Muzeju grada Zagreba, Arheološkome muzeju u Zagrebu, Gradskome muzeju Nova Gradiška, Galeriji umjetnina u Splitu, u Sloveniji u Narodnoj galeriji u Ljubljani, u Dolenjskome muzeju u Novom Mestu i Fotografskome muzeju Maribor.

 

Fotografirao: Denis Bučar

Hrvatski povijesni muzej, iako zatvoren i u obnovi, svojom izložbom Zvijezde hrvatske povijesti postavljenom u Muzejskoj zoni putničkog terminala zagrebačke zračne luke, iskoračio je iz muzejskog prostora svojevrsnim outreach programom usmjerenim potencijalnim korisnicima, obraćajući se stotinama tisuća putnika koji u budućnosti privučeni izložbom i njezinim dodatnim sadržajima možda postanu njegovi posjetitelji.

Ono što i dalje zabrinjava je kontinuirani pad broja posjetitelja među djecom i mladima, posebice učenicima osnovnih i srednjih škola. U odnosu na rekordnu 2018. godinu broj srednjoškolaca pao je za 44 posto, dok je broj osnovnoškolske djece pao za 20 posto.

S druge strane kao pozitivan trend može se primijetiti stalan pad broja posjetitelja raznih manifestacija u organizaciji muzeja koji je godinama znao biti siva zona statistike jer se za događanja, otvaranja izložbi, predavanja i slično ne izdaju ulaznice, pa je iskazivanje broja posjetitelja podložno i „odokativnoj metodi“ računanja koja nije u skladu s međunarodnim standardima za muzejsku statistiku razvijenim u suradnji s Međunarodnim savjetom za muzeje (ICOM-om) i posebice Europskom grupom za muzejsku statistiku (EGMUS-om), u kojoj MDC aktivno sudjeluje. U odnosu na rekordnu 2018. kada su naši muzeji pod manifestacije prijavili više od milijun posjetitelja, taj je broj prošle godine bio 40 posto manji.

Sa sličnim izazovom susreću se i druge europske zemlje, tako da je Danska prošle godine muzejskom reformom odredila da registrirani muzeji mogu kao posjetitelje brojiti samo one koji su kupili ulaznicu za posjet izložbama ili nekom drugom događanju u organizaciji muzeja čime su ukinute kategorije otvorenja izložbi i događanja na otvorenome, pa je broj posjetitelja danskih muzeja sa 17 milijuna 2024. pao na devet u 2025. godini.

U vremenu kada se od muzeja očekuje da služe kao forumi, a ne hramovi, da budu prostori javnog znanja i učenja, dijaloga, društvene refleksije i samorefleksije, društvene odgovornosti i uključivosti, kako smo to istaknuli u posljednjem broju časopisa Muzeologija – muzejska statistika prebrajanja posjetitelja, tek je jedan mali segment procjene njihovih programa i utjecaja, ograničena, ali nužna metrika koju je potrebno povezati s nizom drugih, kvalitativnih evaluacija i istraživanja korisnika.

(Maja Kocijan)

Posjećenost hrvatskih muzeja u 2025. godini

Najposjećeniji hrvatski muzeji u 2025. godini

 

Fotografirao: Damir Fabijanić tijekom snimanja 1991. za plakat Borisa Ljubičića

Međunarodni dan muzeja – muzeji ujedinjuju podijeljeni svijet

Za ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja Međunarodni savjet za muzeje (ICOM) odabrao je aktualnu temu – Muzeji ujedinjuju podijeljeni svijet (Museums Uniting a Divided World) kojom žele naglasiti „potencijal muzeja da djeluju kao mostovi preko kulturnih, društvenih i geopolitičkih podjela, potičući dijalog, razumijevanje, uključivost i mir unutar i između zajednica diljem svijeta“.

Ova poruka ujedno će biti i okosnica obilježavanja 80. godišnjice ICOM-a tijekom 2026. godine jer, kako Međunarodni savjet za muzeje ističe „u vremenima društvene fragmentacije, polarizacije i nejednakog pristupa znanju i kulturi, muzeji pomažu u obnovi veza među generacijama, među zajednicama i preko granica“.

U trenutku dok ovo pišemo svijet je iznova podijeljen, polariziran i nimalo miran. ICOM-ov poziv muzejima da svojim programima na Međunarodni dan muzeja pokažu svoju kolektivnu predanost jedinstvu, dijalogu i miru dolazi u trenutku kada su zbog novoga rata muzeji diljem Bliskog istoka zatvoreni, a njihova građa pohranjena na sigurno u strahu od ratnih razaranja.

Od 2020. godine Međunarodni dan muzeja usklađuje se i s Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda promičući svake godine drugi set ciljeva. Ove godine planirano je adresirati teme smanjivanja nejednakosti unutar i među državama svijeta, mir , pravdu i jake institucije te osnaživanje primjene i revitalizacije globalnog partnerstva za ostvarivanje održivog razvoja.

U vremenu kada jača nejednakost među državama, mira je sve manje, međunarodno pravo i institucije sve se manje poštuju i muzeji su se našli na meti ratova, nedemokratskih običaja, cenzure/autocenzure i sve teže financijske situacije koja se krizom izazvanom ratom sve više produbljuje. Upravo stoga važno je da muzeji otvore vrata svojih kuća, prostore dijaloga i uključivosti, mjesta gdje se kulture sastaju i slave.

Na tragu zadane teme Muzejski dokumentacijski centar vas u suradnji s ICOM -om Hrvatska na sam dan muzeja 18. svibnja u podne poziva u prostor MDC-a u Ilici 44 na predavanje i razgovor s uglednom članicom ICOM-a Reenom Dewan pod naslovom Kako muzeji stvaraju prostor za suživot. Kustosica, ravnateljica fondacije Bridging Culture and Arts i rizničarka INTERCOM-a govorit će o ulozi muzeja upravo u stvaranju jedinstva kroz prihvaćanje različitosti, kustoskoj odgovornosti u predstavljanju teških povijesnih tema, Indiji kao živom arhivu različitosti, zemlji u kojoj, kako to izvrsno primjećuje kolegica Dewan, „različitost nije iznimka – nego uvjet postojanja“ (više o predavačici i predavanju poslat ćemo vam u pozivu početkom svibnja).

Nositelj obilježavanja Međunarodnog dana muzeja u Hrvatskoj je Muzejski dokumentacijski centar, a svi koji žele svojim događanjima sudjelovati u ovogodišnjoj manifestaciji trebaju popuniti prijavnicu i poslati na mail info@mdc.hr do petka 24. travnja 2026. kako bi programi mogli biti na vrijeme objavljeni na mrežnim stranicama manifestacije i promovirani na društvenim mrežama.

Kako ICOM u trenu dok idemo u objavu naših Vijesti iz svijeta muzeja još nije objavio smjernice i vizuale ovogodišnjeg Međunarodnog dana muzeja, fotografijom Damira Fabijanića nastalom tijekom snimanja 1991. prisjećamo se plakata Borisa Ljubičića za Međunarodni dan muzeja od prije 35 godina, iz vremena kada se svijet koji smo poznavali, kao i danas, rastakao i preslagivao, po naš dio svijeta vrlo bolno.

(Maja Kocijan)

 

Fotografirao: Saša Ćetković

Galerija Koprivnica – izložba posvećena životu i radu poznatog koprivničkog fotografa

U Galeriji Koprivnica otvorena je izložba „Atelje Tkalčec: Franjo Tkalčec“ koja donosi pregled života i djelovanja poznatog koprivničkog fotografa, s naglaskom na povijest ateljea, portrete međuratne i poslijeratne Koprivnice, reportažnu i dokumentarnu fotografiju te njegovu ulogu u oblikovanju vizualne memorije Koprivnice.

Franjo Tkalčec (1902. – 1970.) bio je više od studijskog fotografa. Bio je kroničar, baštinski fotograf i umjetnik. Njegov atelje bio je mjesto gdje se provincija susretala s modernitetom, a fotografija postajala most između svakodnevice i povijesti. Svaka fotografija Franje Tkalčeca, u određenom kontekstu može postati ključ razumijevanja prostora, bremena i zajednice. Predstavlja ključnu figuru za razumijevanje međuratne i poslijeratne fotografije u Koprivnici koja pokazuje kako se povijest fotografije u kontekstu povijesti umjetnosti ne može svoditi samo na metropole i središta avangarde, već mora uključiti i provincijske autore koji otkrivaju modernost kao vizualni jezik i Modernu koja je živjela u manjim sredinama. Njegov rad dokazuje kako je provincija međuratnog razdoblja bila mjesto gdje su se europski estetski impulsi prelamali kroz prizmu lokalnog identiteta, reinterpretirali i prilagođavali potrebama naručitelja. U tom smislu Tkalčec je primjer fotografa koji je dvadesetih i tridesetih godina uspješno spojio umjetničku senzibilnost i dokumentarnu preciznost i tako oblikovao vizualnu memoriju Koprivnice i Podravine.

Franjo Tkalčec rođen je 1902. godine u Koprivnici, gdje je proveo cijeli život i djelovao kao samostalni fotograf. Aktivan od sredine dvadesetih do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, fotograf Franjo Tkalčec povezuje estetiku međuratne i poslijeratne Europe s lokalnim društvenim i kulturnim životom. Njegova fotografska praksa obuhvaća vrijeme naukovanja u koprivničkom Atelieru Makart u prvom desetljeću 20. stoljeća i otvaranja vlastitog fotografskog ateljea 1924. godine, vrhunca karijere dvadesetih i tridesetih godina međuratnog razdoblja, rata i prvih poslijeratnih godina, pa sve do društvenih i političkih promjena pedesetih i šezdesetih u kojima Tkalčec, prešavši pedesetu godinu života, nastoji biti u toku razvoja fotografske tehnike i pratiti promjene stila i načina rada.

 

Fotografirao: Saša Ćetković

Posebno mjesto unjegovu radu zauzima međuratno razdoblje, dvadesete i tridesete godine 20. stoljeća u kojem je dokumentirao sve aspekte života grada, pratio rad gradonačelnika i gradske vlasti, bilježio političke i društvene promjene, vremenske nepogode, obljetnice i priredbe, kulturne događaje i gradska društva, među kojima treba spomenuti višegodišnje suradnje u kojima prati djelovanje Hrvatskog sokola, dvaju pjevačkih društava Podravac i Domoljub, promjene i izgradnju grada. Fotografski opus Franje Tkalčeca nije samo dokument lokalne povijesti u kojoj su važne fotografije Pasionske baštine u Koprivnici iz 1925., Velike poplave Koprivnice iz 1926., Posjeta kralja Aleksandra I. Karađorđevića iz 1931., Koprivnice iz zraka 1934. (itd), već pripada estetici koja je dio šireg kulturnog horizonta međuratne Europe, što potvrđuje kako povijest fotografije u kontekstu povijesti umjetnosti mora biti višeslojna i sveobuhvatna.

Ovaj rad nastoji sagledati fotografski opus Franje Tkalčeca izvan konteksta lokalne povijesti, kao dio estetike međuratnog razdoblja i šireg kulturnog horizonta međuratne europske fotografije u kojoj vjetar nad provincijom [Krleža:1924] donosi promjene i reinterpretaciju modernih vizualnih impulsa koje su u Koprivnice dolazile putem uspješnih međunarodnih izložbi umjetničke fotografije u Zagrebu, fotografskih časopisa i revija te suradnje obrtnika-profesionalaca koji su se, opterećeni izradom fotografija po narudžbi i najrazličitijim fotografskim poslovima međusobno potpomagali, razmjenjivali nova znanja i kreativne ideje.

Izložba ostaje otvorena do 26. travnja 2026.

(Draženka Jalšić Ernečić)

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Danski nacionalni muzej – od staronordijskih proročanstava do kršćanstva

U Danskom nacionalnom muzeju u Kopenhagenu može se razgledati interaktivna multimedijska izložba „Völvino proročanstvo“ koja kroz audio naraciju i brojne izloške posjetitelje uvlači u vikinški svijet. U njemu je bitnu ulogu imala völva – žena koja obnaša funkciju čarobnice i proročice, a čije su savjete tražili čak i bogovi poput Odina. Fizičkim i digitalnim sadržajem predstavljena je u kontekstu prostora i vremena kada se sjevernoeuropskim krajevima već proširilo kršćanstvo, iako se i dalje prožimalo sa staronordijskim vjerovanjima i običajima.

Slušalice, koje posjetitelji dobiju prije ulaska na izložbu, neizostavne su za potpuni doživljaj s obzirom na to da velik dio čini audio storytelling. Prvi dio izložbe proteže se kroz nekoliko prostorija u kojima se nalaze instalacije, a naracija vezana uz pojedinu prostoriju pokreće se automatski ulaskom u nju. Time se stvara dojam nizanja činova predstave u kojoj sudjeluju posjetitelji. U njima nam völva pripovijeda o nastanku, propasti i ponovnom rađanju svijeta. Ti su događaji opisani u poemi Völuspa iz pjesničke zbirke Edda, zabilježene u prijepisu Codex Regius iz 13. stoljeća.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Atmosfera je postignuta svjetlosnim efektima i zanimljivom scenografijom. Vegetacija asocira na moć prirode i povezanost völve s njom, ali i halucinogeno bilje za koje se vjeruje da je koristila u svojim ritualima. Tu su neobične figure i predmeti koji vizualno dopunjuju priču, među kojima su i uvećane i/ili prilagođene replike muzejskih izložaka. Jedan od njih je srebrna posuda sa stiliziranim likom žene s ptičjim tijelom koja vjerojatno uprizoruje völvu u stanju transa tijekom proricanja. Muške bradate figure predstavljaju figure strateške igre na ploči hnefatafl, koju su prema mitu vjerojatno igrali i nordijski bogovi. Ta se igra svojim pravilima i figurama simbolično uklapa u predaju o propasti i obnovi svijeta.

Prema nordijskom mitu, u početku je postojalo ništavilo između svijeta leda Niflheima na sjeveru te svijeta vatre Muspelheima na jugu. Spajanjem leda i vatre nastao je prvi div – Ymir. Njegova krava Audhumla lizanjem je iz leda oslobodila Búrija, praoca bogova. Njegov sin Borr imao je tri sina, a među njima je bio i Odin. Sinovi su ubili Ymira, iz čijeg je tijela nastao svijet, uključujući svijet ljudi Midgard. Bogovi žive u Asgardu, a sve svjetove, njih ukupno devet, kozmički povezuje drvo Yggdrasil. Tri Norne, božice sudbine Urd, Verdandi i Skuld, stoje uz Yggdrasil i određuju sudbinu svijeta. Ubrzo završava zlatno doba te se umjesto reda javlja kaos koji prethodi Ragnaröku – smaku svijeta. Svijet su zadesile tri strašne zime, sukobljavaju se bogovi i divovi, a mrtvi se pridružuju sukobu. Sinovi boga Lokija, vuk Fenrir i zmija Jörmungandr, sukobljavaju se s Odinom i njegovim sinom Thorom, pri čemu navedeni sudionici pogibaju. Na kraju div Surtr, manifestacija vulkanskog ognja, svojim mačem spaljuje cijeli svijet. Kao i u nekim drugim mitologijama, ali i u prirodi, ovdje moć vatre nije samo destruktivna, već i pročišćujuća. Ona djeluje kao katalizator ciklične obnove i može utrti put rađanju novog, boljeg svijeta.

Drugi dio izložbe organiziran je u jednoj dvorani te obuhvaća fizičke i digitalne izloške, pri čemu su digitalni izlošci s opisima dostupni putem malih ekrana uz vitrine. Veći ekrani u prostoriji povezani su sa slušalicama te se približavanjem mjestu gdje se nalaze automatski pokreću priče na temu magije te völvinih rituala, temeljene na starim izvorima, kao što su Saga o Eriku Velikom, Njáls saga, Saga o Ferojcima i Saga o Hrólfru Krakiju.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

U ovoj su dvorani staronordijska kultura i vjerovanja stavljena u jukstapoziciju s kršćanstvom. Danski kralj Harald Modrozubi zaslužan je za prihvaćanje kršćanstva u Danskoj u drugoj polovici 10. stoljeća. Grob iz Fyrkata, gdje je taj kralj izgradio tvrđavu, prema grobnim prilozima upućuje na to da je u njemu vjerojatno pokopana völva. Pronađen je metalni štap koji je vjerojatno bio statusni simbol (völva u prijevodu znači „nositeljica štapa“), sjemenke halucinogenih biljaka i privjesak u obliku trona. Haraldov sin Sven Rašljobradi, vođen osvajačkim ambicijama tipičnima za vikinge, 1013. godine nakratko je postao prvi vikinški vladar Engleske. U takvim su se vojnim pohodima koristila razna oružja, među kojima i sjekire sa širokom oštricom, poznate kao danske sjekire.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Vikinzima – iskusnim moreplovcima, svjetskim putnicima, trgovcima, ratnicima i osvajačima, ugled je bio bitna životna stavka čak i nakon smrti. Bilo je važno da ih se ne zaboravi, o čemu svjedoče i kameni spomenici s runama podignuti u sjećanje na one koji su preminuli ili koji se nikada nisu vratili iz pohoda. Ponekad su ti spomenici imali i kršćanske simbole. Harald Modrozubi je u Jellingu na poluotoku Jyllandu (Jütlandu) u sjećanje na svoje roditelje podignuo kameni spomenik s runama te tradicionalnim životinjskim motivima (prema kojem je takav stil nazvan Jelling), ali i jednim od prvih skandinavskih prikaza Krista. Slučaj iz Sønder Kirkebyja na danskom otoku Falsteru svjedoči o tome da su takvi spomenici ponekad i prenamijenjeni. Ovdje je spomenik s runama iz 2. polovice 10. stoljeća ugrađen u zid kasnije kršćanske crkve.

Kršćanstvo je utjecalo i na modu, pa se tako, uz tradicionalne staronordijske motive, kao što je ranije spomenuti Jelling stil, na nakitu javljaju i kršćanski motivi te romanički stil. Vikinzi su uvozili zlato, srebro te luksuzne materijale i predmete, često iz dalekih krajeva. Plemenite kovine nabavljenog nakita većinom su se talile i oblikovale u stilu koji im je bio primjereniji. Popularni su bili amuleti koji su štitili od zla i talismani koji su donosili sreću. U mjestu Lille Karlebyju u Danskoj 2015. godine otkriveno je nalazište sa skoro 400 predmeta porijeklom iz različitih dijelova Europe, ali i Bliskog Istoka, od kojih mnoštvo čine upravo amuleti. Zbog toga se postavlja pitanje jesu li ovi predmeti pripadali upravo nekoj völvi.

 

Fotografirala: Zrinka Marković

Staronordijski narodi bili su vješti u raznim obrtima te su proizvodili i odjeću od lana, vune, životinjske kože i krzna. Moćnici su nosili i obojenu i dekoriranu odjeću, s odjevnim predmetima od svile i krzna egzotičnih životinja. Na izložbi su predstavljene replike odjeće moćnika i njegove supruge, djelomično izrađene prema nalazima iz grobnih humaka Bjerringhøj i Hvilehøj na Jyllandu te onima iz vikinške naseobine Hedeby.

Koliko se u vikinško doba völva cijenila i uživala poseban status, toliko su širenjem kršćanstva po Europi žene koje su prakticirale proricanje budućnosti, iscjeljivanje i ono što se smatralo magijom (seiðr na staronordijskom) postale prezrene, marginalizirane i progonjene. Srećom, barem su se neki tragovi njihova postojanja sačuvali, kroz predmete i malobrojne pisane izvore, omogućujući da se völvin glas, iako tih, još uvijek čuje.

Izložba se može pogledati sve do 1. rujna 2027.

(Zrinka Marković)

 

Nova izdanja – objavljen katalog izložbe „Citius, Altius, Fortius – Communiter“

U nakladništvu Hrvatskog športskog muzeja i Arheološkog muzeja u Zagrebu izdana je publikacija Citius, Altius, Fortius – Communiter. Antičke i moderne olimpijske igre. Publikacija je nastala kao katalog istoimene izložbe koja je 2024. godine bila postavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu u povodu Ljetnih olimpijskih igara 2024 u Parizu.

Izložbu su organizirali Hrvatski športski muzej, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska olimpijska akademija, a upravo su stručnjaci tih institucija ujedno i autori tekstova u katalogu. Nina Gostinski, Porin Šćukanec Rezniček (Arheološki muzej u Zagrebu), Ana Popovčić (Hrvatska olimpijska akademija), Petra Husain Pustaj i Marijan Sutlović, (Hrvatski športski muzej), dok grafičko oblikovanje potpisuje Nedjeljko Špoljar.

Publikacija Citius, Altius, Fortius – Communiter. Antičke i moderne olimpijske igre donosi pregled razvoja olimpijskih igara od njihovog nastanka kao jednih od ključnih kulturnih i religijskih središta grčkog svijeta do suvremenih olimpijskih igara, njihovih pravila, natjecanja i značenja koje imaju u današnjem društvu. Katalog pokazuje kontinuitet, ali i razlike između antičkih i modernih olimpijskih igara te donosi širi društveni i kulturni kontekst u kojem su Igre nastale i kroz stoljeća se mijenjale. Ova sveobuhvatna publikacija o olimpijskim igrama svakako će poslužiti i kao vrijedna podloga za buduća istraživanja ove teme.

Prvi dio kataloga posvećen je antičkim olimpijskim igrama: njihovom nastanku i mitološkoj pozadini, arhitekturi Olimpije, sudjelovanju natjecatelja, organizaciji i etici natjecanja. Posebno je izdvojen utjecaj rimskih vlasti na Igre, od vremena kada je uspostavljena njihova vlast nad Heladom, te okolnostima koje su dovele do njihova prestanka.

Drugi dio obrađuje moderne olimpijske igre – od nastanka modernog olimpijskog pokreta i razvoja olimpizma u Hrvatskoj do tema poput sportova na programu olimpijskih igara, zimskih i paraolimpijskih igara, olimpijskog plamena i štafetnog nošenja olimpijske baklje, odnosa olimpijskih igara i politike te vizualnog identiteta olimpijskog pokreta. Publikacija također donosi teme poput organiziranja ženskih olimpijskih igara te ranih primjera ženskog sudjelovanja na olimpijskim natjecanjima, uključujući prednatjecanje u maratonu za Ljetne olimpijske igre 1900.

Katalog se može nabaviti u Arheološkom muzeju u Zagrebu i Hrvatskom športskom muzeju.

(Arheološki muzej u Zagrebu)

 

Fotografirala: Staša Popadić

MUVI 11: muzeji – video – film i MUVI LAB 2026 – poziv za prijavu filmova i projekata

Nakon niza mrežnih izdanja, manifestacija MUVI: muzeji – video – film i MUVI LAB – festival multimedijskih i web projekata krajem studenoga ove godine ponovno se održava uživo u Zagrebu (točna lokacija i termin bit će uskoro objavljeni).

Muzejski dokumentacijski centar poziva muzeje, muzealce i muzealke, redatelje i redateljice, producente i producentice, animatore i animatorice te IT tvrtke da prijave svoje radove i projekte za sudjelovanje u programima MUVI 11 i MUVI LAB 2026.

Manifestacija MUVI: muzeji – video – film pokrenuta je prije dvadeset godina kao platforma za promicanje i razmjenu najboljih praksi, razvoj sadržaja i vještina te poticanje suradnje na projektima koji povezuju muzeje i filmsko/video stvaralaštvo. Godine 2014. pridružen joj je MUVI LAB – festival koji okuplja i predstavlja multimedijske i web projekte muzejskoj zajednici.

Na dosadašnjih deset festivalskih izdanja MUVI-ja prikazano je oko 400 video i filmskih radova, dok je MUVI LAB ugostio gotovo 100 prezentacija digitalnih sadržaja – od 3D animacija i holograma do virtualnih muzeja i videoigara.

Na ovogodišnjem 11. izdanju MUVI-ja i 6. izdanju MUVI LAB-a nastavljamo pratiti sve prisutniju muzejsku i baštinsku produkciju filmskih i digitalnih sadržaja. Uz najnovije filmske i video radove, publika će imati priliku upoznati i suvremena digitalna i multimedijska rješenja nastala suradnjom hrvatskih muzejskih i baštinskih institucija s IT tvrtkama. Poseban naglasak bit će na primjeni VR tehnologije i alata umjetne inteligencije te njihovoj ulozi u oblikovanju stalnih postava, izložbi i mrežnih sadržaja.

MUVI 11: MUZEJI-VIDEO-FILM

U prikazivačkom dijelu, koji se održava prvoga dana, planira se prikazati više od trideset filmskih ostvarenja. Program će, kao i prethodnih godina, biti podijeljen u više sekcija koje ćemo koncipirati nakon pregleda prijava. MDC pritom zadržava pravo selekcije pristiglih materijala u skladu s programskom koncepcijom te predviđenim trajanjem programa.

MUVI LAB 2026 – festival multimedijskih i web projekata

Drugoga dana, na MUVI LAB-u, planirano je oko petnaest prezentacija projekata koji koriste digitalne tehnologije u području multimedije i weba.

Razgovori i okrugli stolovi

Tijekom dvodnevnog događanja održat će se razgovori i okrugli stolovi na kojima će sudjelovati autori i autorice filmova, muzealci i muzealke te stručnjaci i stručnjakinje iz područja multimedije. Povratkom u fizički prostor manifestacije MUVI i MUVI LAB omogućuju neposredan susret publike s autorima i autoricama te muzejskim stručnjacima i stručnjakinjama, kao i razmjenu iskustava uživo i stvaranje novih profesionalnih i kreativnih suradnji.

Dvodnevni program obuhvatit će pedesetak filmskih i multimedijskih prezentacija te povezati muzejsku zajednicu s profesionalcima i profesionalkama različitih profila uključenima u njihovu realizaciju.

Prijavnica MUVI 11: muzeji – video – film 2026

Prijavnica MUVI LAB 2026

Rok za podnošenje prijava je do 1. srpnja 2026. Ispunjene prijavnice s prilozima potrebno je poslati e-poštom na adresu ibrizan@mdc.hr.

Više o prethodnim manifestacijama MUVI: muzeji-video-film i MUVI LAB

(Iva Brižan)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr