Novo izdanje Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac „Nematerijalna baština Gacke“ predstavljeno je prošli tjedan u Kaustinenu u Finskoj na najvećem folklornom festivalu nordijskih zemalja kao primjer uspješne suradnje lokalne zajednice i javne ustanove u kulturi u području zaštite i očuvanja nematerijalne baštine.
Radi se o dokumentacijskom i suradničkom projektu – autorice Snježane Bogdanić, više kustosice Muzeja Gacke Otočac, urednice dr. sc. Katarine Bušić (Etnografski muzej), recenzenta dr. sc. Tvrtka Zebeca (Institut za etnologiju i folkloristiku), fotografa Gorana Vranića i Hrvoja Kostelca te lokalne zajednice – koji je realiziran u skladu s principima lokalnog pristupa zaštiti, u kojem su zajednice i nositelji baštine aktivni sudionici, a ne samo predmet istraživanja.
Monografija donosi pregled devet nematerijalnih kulturnih dobara karakterističnih za prostor Gacke doline upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih se jedno nalazi i na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, kao i četiri elementa nematerijalne kulture od lokalnog značaja. Njima su, osim teksta, pridružene fotografije te zvučni zapisi i videozapisi kojima se pristupa putem QR kodova. Predstavljeni su redom: gacki čakavski govori s područja Otočca, umijeće izrade coklji, umijeće izrade solističke tambure kuterevke, umijeće izrade bukare i suska, umijeće gradnje gacke plavi, priprema tradicijskoga ličkoga sira škripavca, umijeće izrade šindre za pokrivanje krovova, ličko prelo, glazbeni izričaj ojkanje, umijeće izrade masnice, tradicija i umijeće mlinarenja, kolijani u Gackoj i svetkovanje zaštitnika župe.
Iako Registar broji i nešto više dobara koji se tiču prostora Gacke, odabrana su ona dobra koja imaju izraženiju lokalnu specifičnost, neposredniju vezu s identitetom Gacke i uporište u onima koji tu baštinu čuvaju. Za ovu knjigu korištena je postojeća literatura dopunjena dvogodišnjim terenskim istraživanjem koje je podrazumijevalo neposredan rad s nositeljima pojedinih kulturnih dobara – udrugama, društvima i pojedincima – koji su intervjuirani i snimani. Za potrebe ovog projekta nastalo je oko 2500 fotografija, videozapisa i zvučnih zapisa, a upravo multimedijalnost ovog izdanja pruža neposredniji i zorniji prikaz lokalno značajnih elemenata nematerijalne kulture.
Urednica dr. sc. Katarina Bušić u predgovoru je posebno istaknula važnost zajednica i pojedinaca koji u suvremenom hiperpovezanom svijetu žive i prakticiraju svoju tradiciju i koji su, kako to definira i „Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine“, ključni čimbenici u očuvanju baštine – njezini sljednici, nositelji, su-stvaratelji i čuvari. Osvrnula se i na to da je kontinentalni dio Ličko-senjske županije, nekadašnje povijesno-geografske cjeline Lika, Gacka i Krbava, koji je tijekom 20. stoljeća pretrpio dosta ratnih stradanja, često određen kao ruralni, pasivni kraj dugoročno obilježen depopulacijom. Značajnim smatra, da su od 1990-ih naovamo zavičajni dionici u kulturi – ustanove, kulturno-umjetnička društva, udruge i pojedinci – predanim radom uspjeli pokrenuti oživljavanje kulturnoga života sa snažnim osloncem u kulturno-povijesnom naslijeđu i tradiciji.
U Centru Getty u Los Angelesu trenutačno se može pogledati izložba Simboli i znakovi: dešifriranje srednjovjekovnih rukopisa na kojoj su predstavljeni primjerci rukopisa iz Gettyjeve zbirke datirani od 9. do 17. stoljeća, koji uvode publiku u tajanstveni svijet srednjovjekovnih kodova. Za usporedbu su izložene i suvremene fotografije trojice umjetnika, Leandra Katza, Irvinga Penna i Alfreda Stieglitza, s motivima koji asociraju na kod.
Svako vrijeme i kultura nose svoje kodove, pa kako srednjovjekovnom čovjeku nije bilo odveć teško protumačiti tadašnje grafičke elemente, tako i mi danas imamo već refleksnu semiotiku u kolektivnoj svijesti. Aktivno se upuštamo u rješavanje križaljki, slagalica, zagonetki i rebusa, ali i pasivno, intuitivno, razumijemo piktograme, akronime i ikone. U srednjem vijeku narativ je često sažet u prikazima figura s atributima, personifikacijama, metaforama i simbolima, a kompleksne ideje prenesene su kroz alegorije – svojevrsne tekstualne i/ili slikovne šifre iza kojih se krije dublje značenje i smjernice za teološko i ideološko ispravne postupke. U grafičkim elementima često su skrivene i jednostavnije poruke, poput monograma i riječi.
Georg Bocskay - Imena napisana preklopljenim slovima iz knjige Mira calligraphiae monumenta, 1561. – 1562., © J. Paul Getty Museum
Ova izložba podijeljena je na dijelove koji tematiziraju tekstualne, slikovne i shematske kodove. U dijelu koji se odnosi na tekstualne kodove posjetitelji mogu vidjeti različite jezike i pisma kojima su oblikovani skriveni monogrami, imena, riječi i rečenice. Izložena je stranica iz knjige Mira calligraphiae monumenta iz 16. stoljeća na kojoj su prikazana imena skrivena u isprepletenim slovima. Predstavivši različite stilove kaligrafije, knjigu je sastavio Georg Bocskay, umjetnik porijeklom iz Hrvatske i dvorski tajnik cara Svetog Rimskog Carstva Ferdinanda I., a flamansko-mađarski umjetnik Joris Hoefnagel ju je tri desetljeća kasnije iluminirao.
Cistercitski brojevni i abecedni sustav, 14. stoljeće, Engleska, © J. Paul Getty Museum
Slikovni kodovi pokazuju da predmeti, ljudske i životinjske figure i različita upotreba boja nisu imali samo dekorativnu svrhu, već se u njihovom tumačenju skrivala poruka. Primjer takvog „kodiranja“ je prikaz Navještenja iz njemačkog Irmengardskog kodeksa iz 11. stoljeća u kojem ljubičasta boja simbolizira svjetovnu moć, dok se plava koristi kao simbol božanske moći. Dio posvećen shematskim kodovima donosi predmete poput kalendara, kazala i glazbenih notacija, zapravo sustava koje koristimo i danas. Jedan od primjera je engleski cistercitski brojevni i abecedni sustav iz 1300. godine, fragment iz sveska s različitim tekstovima od antike do srednjeg vijeka na temu astronomskih i kalendarskih izračuna.
Kao popratni program izložbe u lipnju je održano mrežno predavanje Dešifriranje srednjovjekovnog koda – misterij Voynichevog rukopisa čija je snimka dostupna na službenom YouTube kanalu Muzeja Getty. Iako postoji više hipoteza, navedeni rukopis kojega je početkom 20. stoljeća kupio trgovac umjetninama Wilfrid Voynich, još uvijek nije konačno i službeno dešifriran.
Lorenzo Monaco - Inicijal V: Kristov blagoslov, 1423. – 1424. , © J. Paul Getty Museum
Na mrežnom katalogu Muzeja Getty može se pronaći mnoštvo listova oslikanih rukopisa, a zbirka je odnedavno donacijom uvećana za 38 iluminiranih listova. Potječu iz talijanskih rukopisa nastalih od 12. do 17. stoljeća, a među umjetnicima koji su ih slikali je i Lorenzo Monaco, jedan od najpoznatijih firentinskih iluminatora 15. stoljeća, te Lippo Vanni i Giovanni di Paolo, umjetnici poznati u Sieni u 14. i 15. stoljeću. Donacija je stigla iz privatne kolekcije Roberta i Katherine Burke koji su ih počeli prikupljati 1998. godine, a neki predmeti iz njihovog vlasništva već se otprije nalaze u ovome muzeju. Za ljeto 2027. godine planirana je izložba na kojoj bi ovi iluminirani listovi bili izloženi.
Izložba Simboli i znakovi: dešifriranje srednjovjekovnih rukopisa je dvojezična, na engleskom i španjolskom jeziku, te je otvorena do 10. kolovoza 2025.
(Zrinka Marković)
Fotografirao: Maksim Bašić
„Vrhovi dubina“ – putovanje u svijet podvodne arheologije
U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu može se razgledati multimedijalna izložba "Vrhovi dubina – podvodna baština Splitsko-dalmatinske županije" koja publiku vodi u svijet podvodne arheologije predstavljajući po prvi put na jednom mjestu najznačajnije podmorske nalaze iz akvatorija Splitsko-dalmatinske županije, od prapovijesti, antike i srednjeg vijeka pa sve do Drugog svjetskog rata.
Projekt je pripreman je tri godine, a inicirala ga je dogradonačelnica Grada Splita Matea Dorčić, tada na dužnosti pročelnice Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet Splitsko-dalmatinske županije. U prvoj godini izvršena su podvodna snimanja olupina kako bi se izradili modeli potopljenih brodova i zrakoplova za VR iskustvo zarona. U drugoj godini arheolozima koji su istraživali pojedine lokalitete povjerena je izrada tekstova i odabir fotografija te su potom svi autorski tekstovi prevedeni na engleski jezik. Izrađena je aplikacija za VR naočale i interaktivni ekran te nabavljena potrebna oprema. U završnoj trećoj godini do otvorenja osmišljen je vizualni identitet, oblikovan likovni postav te izrađena scenografija. Paralelno s tim građa se dopremala u Hrvatski pomorski muzej Split i fotografirala za izradu pratećeg dvojezičnog kataloga.
Fotografirao: Maksim Bašić
Izložba u cjelini donosi slojevitu priču – vremenski, prostorno i tipološki, a materijali su poslužili kao temelj za oblikovanje multimedijalnog postava koji publici omogućuje zaron u virtualni svijet podmorja putem podvodnih videozapisa i VR tehnologije. Predstavljeni su nalazi s lokaliteta koji su otkriveni i istraživani u samim začetcima arheologije i podvodne arheologije na ovim prostorima - poluotok Vranjic, Spinut u Splitu, hrid Krava i uvala Vela Svitnja u Visu. U postavu su prezentirana i najnovija otkrića s lokaliteta istraživanih posljednjih godina - antički brodolomi otoka Šćedra, novovjekovni brodolom kod otočića Stambedar u akvatoriju Paklinskih otoka, kasnoantički brodolom u Kaštelanskom zaljevu, brodolomi podmorja Palagruže, kao i nova istraživanja olupina aviona iz 2. svjetskog rata pronađenih u podmorju Visa.
Među brojnim zanimljivim eksponatima izdvajaju se mletački top s krilatim lavom, ronilačko odijelo koje su koristili pioniri hrvatske podvodne arheologije, posuđe sa zapovjednog broda talijanske flote potopljenog 1866. godine u Viškoj bitci, dijelovi podmornice Nereide potopljene kod Palagruže tijekom Prvog svjetskog rata, kao i dio riječkog torpeda kojim je slavni podmorničar Von Trapp potopio neprijateljski brod. Izloženi su kameni alati neandertalaca pronađeni na Resniku, zatim brojno posuđe iz razdoblja antike, a pažnju plijeni i forinta Žigmunda Luksemburškog iz vremena kada je Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju.
Fotografirao: Maksim Bašić
U projektu su sudjelovali i Hrvatski restauratorski zavod, Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru, Umjetnička akademija u Splitu, Arheološki muzej Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Muzej grada Kaštela, te brojni lokalni muzeji i zbirke (Hvar, Vis, Šolta, Makarska, Jelsa, Sutivan, Omiš, Krk). Zahvaljujući velikodušnim posudbama iz ovih ustanova, građa koja je do sada bila skrivena u depoima i privatnim zbirkama, sada je dostupna javnosti.
Projekt je realiziran u partnerstvu s Hrvatskim pomorskim muzejom Split. Autori izložbe su Saša Denegri i Silva Kukoč iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija RH te Ljubomir Radić, ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split koji je ujedno i kustos izložbe. Likovno oblikovanje izložbe potpisuje Clinica Studio iz Zagreba, a za vizualni identitet i katalog zaslužan je Studio Kazinoti & Komenda iz Splita.
Izložba se može razgledati u Staroj gradskoj vijećnici do 27. srpnja, a za 2026. godinu planirana su gostovanja u Zagrebu, Zadru i Hvaru.
(Hrvatski pomorski muzej Split)
Fotografirao: Dalibor Talajić
Muzej grada Rovinja – dublji uvid u stvaralaštvo Zore Matić
U Muzeju grada Rovinja-Rovigno može se razgledati izložba slika Zore Matić pod nazivom "Povratak- Il ritorno" koja predstavlja stvaralaštvo umjetnice koja je ostavila neizbrisiv trag na rovinjskoj likovnoj sceni, jedne od inicijatora osnutka Muzeja i njegove prve ravnateljice, te uz Mascarellija i Vuličevića ključne osobe rovinjskoga likovnog kruga.
Na izložbi su prikazane nove akvizicije koje su velikodušnošću i susretljivošću obitelji Pešić i rovinjske gradske uprave u proteklih nekoliko godina obogatile muzejsku zbirku ključnim djelima ove slikarice. Time je stvorena cjelina kojom se može rekonstruirati njezina likovna angažiranost i dobiti relevantna slika o fazama, mijenama i svim osobitostima koje se iščitavaju i prate u njezinom kreativnom djelovanju.
Rovinj je oblikovao sve ono što je oduvijek čučalo u Zori Matić. Ona je ovdje nakon višegodišnje pauze ponovno počela slikati, a novo okruženje bitno je odredilo njen likovni izričaj. Život izvan glavnih umjetničkih tokova očito je nije sputavao, već naprotiv, inspirirao u tolikoj mjeri da je njen genijalni um ovdje neumorno stvarao. Njezin je izniman talent neupitan i prepoznat već 1957. godine kada izlaže u Londonu, Amsterdamu i Rotterdamu.
Fotografirao: Dalibor Talajić
Kroz izložene radove publika prati njezino četrdesetogodišnje stvaralaštvo, od dolaska u Rovinj do njezine smrti. Zora Matić upoznaje Rovinj početkom 50-ih godina prošloga stoljeća. Sablasna praznina grada, fasade kuća poput kulisa uz fantazmagorične portrete postaju konstanta u njezinu stvaralaštvu. Rani radovi (1955. – 1967.) rađeni su crnom bijelom tehnikom u kombinaciji tuša i tempere na papiru (Prostori praznine, Fantazmagorična figuracija). Paralelno s njima nastaju i apstraktni automatski crteži, u tradiciji Massonovog i Seisselovog nadrealizma (Slutnja glazbenih kompozicija). Isprva su crtežima prethodili različiti utjecaji, od glazbenih do literarnih, međutim, njihova se automatska funkcija postepeno oslobađa narativnosti prihvaćajući verziju ortodoksnog slikarskog automatizma, prakse koja teži k projiciranju neposrednog govora podsvijesti.
Početkom 1970-ih Zora Matić otvara novo poglavlje u svom stvaralaštvu. Koristeći tehniku montaže kolažiranih fragmenata, stvara insinuiranu i preoblikovanu sliku svijeta (Kolaž kao opsesija). U njezino stvaralaštvo ulazi boja s kojom uz kolažiranje gradi nadrealne figuralne kompozicije. Boja ima važnu ulogu i na rouaultovskim portretima koji nastaju u isto vrijeme, a na kojima, koristeći ilustrirane revije umjesto podloge, umjetnica ocrtava groteskni odraz stvarnosti (Portreti ljudskih duša).
Fotografirao: Dalibor Talajić
Dio postava je i soba koja dočarava radni prostor i nemiran duh Zore Matić (Utočišta jednog nemirnog uma). Slikarske palete, oslikana kutija za ugljen, album s fotografijama i novinskim isječcima na izložbu unose onaj segment njezine intime kojeg je nemoguće iščitati sa slika.
U nemogućnosti da se prikažu sve umjetnine (radi se o osam otkupljenih te više od 150 doniranih radova i dokumentarne građe) izabrani su radovi kojima se kontekstualizira njezin opus te ukazuje na činjenicu da vrijeme nije umanjilo njihovu aktualnost, vrijednost i stilsku autentičnost. Definitivno je Rovinj oblikovao Zoru Matić, ali bez sumnje je i ona oblikovala ovaj grad. Ova je izložba samo još jedan korak ka osvješćivanju te činjenice.
Autorica i kustosica izložbe je Elizabeta Rogović, a izložba ostaje otvorena do 24. kolovoza 2025. godine.
(Elizabeta Rogović)
Izvor: Hrvatski muzej turizma
Hrvatski muzej turizma – „jugoslavenski Beatlesi“ ponovno u Opatiji
Povodom 50 godina od prvog izvođenja kultne pjesme „Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj“ na festivalu u Opatiji, u Hrvatskom muzeju turizma otvorena je multimedijska izložba INDEXI u svemu naj, naj, naj koja posjetitelje vraća u sedamdesete približavajući im najvažnije trenutke benda koji je obilježio povijest jugoslavenskog rocka.
Ova izložba, koja je premijerno predstavljena publici 2023./2024. godine kao dio tradicionalne novogodišnje manifestacije u Štrosmajerovoj ulici u Sarajevu, u opatijskom je izdanju obogaćena brojnim eksponatima, audio-vizualnom građom i rijetko viđenim fotografijama, te pruža sjajan uvid u svijet Indexa, kultnog sarajevskog pop-rock sastava koji je na više načina bio povezan s Opatijom. Za velik broj hitova, uz legendarnog pjevača Davorina Popovića, zaslužni su autori Slobodan Bodo Kovačević i Fadil Redžić, a tijekom postojanja sastava često su se mijenjali njegovi članovi, pa ih se od osnivanja 1962. promijenilo čak 24. Tijekom gotovo četiri desetljeća (do 2001.) oblikovali su zvuk jednog vremena, ostavivši neizbrisiv trag u području rock i pop glazbe te su ih često nazivali "jugoslavenskim Beatlesima".
Izvor: Hrvatski muzej turizma
Postav izložbe približava njihov stvaralački opus obilježen inovativnošću, poetskim tekstovima, virtuoznim izvedbama i autentičnim zvukom koji je spajao progresivni rock, pop, jazz i elemente tradicionalne glazbe. Neraskidiva veza između Indexa i Opatije datira još od daleke 1967. godine, kada su se prvi put pojavili na jednom glazbenom festivalu. S kompozicijom Jutro će promijeniti sve 1968. ušli su u finale Opatijskog festivala, a te su godine u Opatiji predstavili i kompoziciju Kornelija Bate Kovača Ako jednom budeš sama. Upravo su na Opatijskom festivalu izveli svoje najveće hitove te su se upoznali i s pjesnikinjom Majom Perfiljevom i kompozitorom Hrvojem Hegedušićem, nakon čega je počela njihova višegodišnja uspješna suradnja i prijateljstvo, što je rezultiralo brojnim bezvremenskim hitovima. Perfiljeva je napisala tekstove za 15 rock-balada za Indexe, a najveći hit postala je pjesma Da sam ja netko, prva koju je napisala za taj sastav.
Organizator izložbe je Hrvatski muzej turizma, autorica projekta i izložbe Amina Abdičević, autorica postava i koncepta izložbe u Hrvatskom muzeju turizma Lada Sega, kustosica je Nataša Ivančević, a suradnica Vesna Leiner.
Izložba se može razgledati do 27. srpnja 2025.
(Hrvatski muzej turizma)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr